Najneprirodnija granica na svijetu. Davno je to Petar Grubišić napisao za granicu između BiH i Hrvatske, piše Večernji list BiH. Međutim, nije to tako samo zbog osjećaja pripadnosti nego i zbog toga što je praktički ništa ne dijeli, nema nikakve planine, rijeke, pustopoljine za koju se čovjek može uhvatiti da kaže - to je granica, već kako put ide - samo se pojavi niotkuda. To pišemo u kontekstu Sebišine koja je dijelom u Drinovcima, u općini Grude, a dijelom u Runovićima, u gradu Imotskom.
Važnost Paljuva
Upravo je ta Sebišina dala heroja kojim se ponose i Grude, i Imotski, i Hercegovina i Dalmacija. Riječ je o Mariju Glavoti, čovjeku koji je svoj mladi život položio na oltar domovine 1993. godine. Mario Glavota bio je pripadnik legendarne Treće imotske bojne iz Četvrte gardijske brigade te pripadnik specijalnih postrojbi Hrvatske vojske. Njemu u čast u Sebišini je otkriven mural, a otkrili su ga njegovi suborci Dražen Lovrić, Zlatko Carević, Ivica Kukavica i Miljenko Babić, a program je vodio Marko Kujundžić, također hrvatski branitelj. Mario Glavota je 27. siječnja 1993. godine položio svoj život izrešetan neprijateljskim mecima braneći Paljuv u zadarskom zaleđu u akciji "Maslenica". A okupio je ovog puta i svoje Gruđane, predvođene načelnikom Ljubom Grizeljem, Petrom Majićem, uime branitelja Jurom Tomasom, Leom Lekom, Jerkom Mikulićem..., rodbinom i braniteljima Šimić, zatim s imotske strane gradonačelnikom Imotskog Ivanom Budalićem, načelnikom Runovića Marijem Repušićem. Došao je i legendarni pjevač Dražen Zečić te mnogi drugi. Prvi je pred naš mikrofon stao Glavotin suborac Ivica Kukavica koji je, kontra prezimenu, jedan od heroja Domovinskog rata. - Mario je poginuo u bliskoj borbi. Vraćali smo se u selo Paljuv, ali nismo znali da je skupina od 15-ak elitnih arkanovaca ušla u selo. Ne znam je li Arkan osobno s njima bio, ali pisali su njihovi portali o tome. Shvatili smo opasnost jer, ako padne Paljuv, cijela akcija "Maslenica" je u opasnosti jer je Novigrad u okruženju, apsolutno i Perić te mnogo mjesta koja smo već oslobodili i ušli smo u fajt s njima, obranili selo, ali, nažalost, Mario je stradao 20 metara od mene. Tu smo bili gospodin Carević, Kaćo, Slovenac, Mišo Topić, Muškić... Marijev život je primjer kako se voli domovina. Četvorica braće Glavota bila su u elitnim postrojbama Hrvatske vojske.
U tom trenutku dva Marijeva brata bila su ranjena, a on je poginuo - prisjetio se Marijev suborac. Angažirao se Kukavica i u politici. Smeta mu stravično iseljavanje i globalizam te neke vrijednosti koje žele izmijeniti narativ, pritom misli i na Dalmaciju, Hercegovinu, ali i ostale krajeve u kojima je sve manje Hrvata, a sve više stranaca. - Nije slučajno da u Europi dolazi do jačanja desnice jer države u prvi plan sada stavljaju svoj narod, svoj suverenitet i svoje vrijednosti. Shvaćaju da je država koja je izvojevana u krvi svojih sinova prava država, a ovo što se stihijski odvija narušava sigurnost i stabilnost. Mislim da nas čekaju burna vremena - kaže nam Kukavica. Nakon njega, pored murala susrećemo i Marijeva strica Iku Glavotu. Sa 78 godina na leđima Iko se sjeća svega sa suzama u očima. - Razgovarao sam s Marijem, nešto sam i pripremao za njega u poslovnom smislu. O njemu mogu govoriti kao o mladiću koji je imao ambicija, a i on i njegova braća Zdravko, Perica i Ivica odlučili su braniti Hrvatsku i to dovoljno govori. Zamislite taj dan, dolazim njegovu ocu Peri i on već zna da je izgubio sina. I kaže mi: "Vele je njih otišlo, četiri moja, zna' sam ja da ne mogu svi priživit, zna' sam ja da mora koji valit!" A Mario je poginuo, dvojica braće su mu ranjena, a njih četvorica bila su u ratu i ovaj mural inicirala su preživjela braća te su njihovi sinovi sudjelovali u izradi - s ponosom će Iko za Večernjak. Zlatko Carević, Marijev suborac, također se s emocijama sjeća kobnog dana. - Mario je poštivao pravila, tog arkanovca koji ga je ubio pozvao je na predaju jer je već bio poražen. Međutim, on je pucao... Danima nisam mogao doći sebi, a trebalo je dalje ratovati - prisjetio se Zlatko. Upečatljive govore održali su i brigadir Jozo Šerić, koji je govorio o herojskoj obitelji Glavota, zatim dožupan splitsko-dalmatinski Ante Šošić, kao i general Josip Lucić, koji je govorio uime ministra branitelja Tome Medveda.
Pohrvatili smo Zagreb
- Cijeli narod Hrvatske i Bosne i Hercegovine ustao je kao jedan na poziv dr. Franje Tuđmana. Zajedno smo ratovali, zajedno stvorili državu. Mi koji smo se doselili u Zagreb, mi smo ga pohrvatili i tako su pohrvaćeni svi hrvatski gradovi - poručio je general Lucić. Snažna je bila i propovijed fra Bože Ančića, vojnog kapelana.
- Mi smo kao nacija i Crkva u krizi. Svi mislimo da će ekonomija promijeniti društvo nabolje! Neće, jer smo u krizi duha! Nemojmo se igrati, braćo i sestre, vrijeme je da se ujedinimo oko ozbiljnih stvari. Zapamtimo da smrtna košulja džepa nema. Ništa ne nosimo sa sobom već ove ruke i ovo srce. Najprije ćemo Božjoj istini odgovarati. Ljudi nas pamte po imenu, kao što pamtimo Marija Glavotu, a ne po onom što smo materijalno stekli, to je podložno vremenu - poručio je uz ostalo. I baklje su tog dana zapaljene u čast Mariju, a njegov život smjer je svima nama kad se opet nad hrvatskim narodom s obiju strana granice i u iseljeništvu pletu neke čudne niti...
