Skoro devet godina je predsjedniku HDZ-a BiH Draganu Čoviću zabranjeno obnašanje bilo kakvih dužnosti u izvršnoj vlasti, a još duže traje pletenje kaznene mreže oko njega. Odlukom Vrhovnog suda Federacije BiH ta mreža definitivno se raspala, a kakve će biti pravne i političke posljedice montiranog procesa protiv Čovića tek ćemo vidjeti.
Potvrda presude
Vrhovni sud FBiH zapravo je samo potvrdio ono što je Županijski sud u Sarajevu zaključio u svojoj presudi prošle godine. Tom presudom Čović je potpuno oslobođen krivnje u tzv. slučaju “Lijanovići”, odnosno predmetu koji je pokrenut zbog carinskih prijevara pri uvozu mesa u BiH. Put do pravde uopće nije morao biti tako dug, jer je još na prvom procesu pred Sudom BiH bilo jasno da je optužnica klimava i neodrživa. No, poslužila je svrsi, jer je bila dovoljan argument tadašnjem visokom predstavniku, Paddyju Ashdownu da Čovića ukloni s pozicije hrvatskog člana Predsjedništva BiH i pokuša ga politički diskreditirati kao čelnika vodeće hrvatske stranke. Nije to jedini takav slučaj sinkronizirang djelovanja OHR-a i stranaca u bh. pravosuđu koje su oni imenovali. Sudskim procesuiranjem i političkim smjenama Ante Jelavića, Mirka Šarovića, Mladena Ivanića, također su se pokušali ostvariti određeni ciljevi međunarodne zajednice u BiH.
Danas je, na sreću, situacija nešto drukčija. Stranaca u bh. pravosuđu je sve manje, a i snaga i utjecaj OHR-a daleko su manji nego u vrijeme vladavine lorda Ashdowna. Zato su i presude, poput ove Vrhovnog suda FBiH u slučaju “Čović” logične i očekivane. Ipak, to nije i ne može biti kraj priče. Netko bi morao odgovarati za instrumentalizaciju pravosuđa, trošenje stotina tisuća maraka na navodnu istragu, organiziranje dva sudska procesa i razvlačenje cijelog slučaja od 2005. godine do danas.
Ni politički ovo ne smije biti kraj slučaja. Draganu Čoviću je nanesena golema šteta jer je cijelo vrijeme sudskog procesa trajala i medijska kampanja protiv njega i njegovog ugleda, političko djelovanje bilo mu je ograničeno, a o gubitku vremena i novca na dva sudska procesa izlišno je i govoriti.
Osim formalnog ukidanja zabrane obnašanja bilo kakvih dužnosti u izvršnoj vlasti, aktualni visoki predstavnik Valentin Inzko morao bi Čoviću uputiti javnu ispriku zbog, sada je to sasvim jasno, neopravdanog političkog progona i uskraćivanja temeljnih ljudskih i građanskih prava.
Odgovornost medija
Mediji koji su ga proteklih godina razapinjali i etiketirali kao najgoreg kriminalca trebali bi objaviti barem ishod tog maratonskog sudskog procesa, a što se tiče pravosuđa, ovo je samo još jedan dokaz koliko je ovom segmentu bh. društva potrebna istinska reforma. Pravosudne institucije koje izgube sporove pokrenute protiv trojice predsjednika zrele su za reforme, u kojima nema mjesta međunarodnim i domaćim političkim mešetarima.
