Nove simulacije izbijanja ptičje gripe pokazuju kako bi se epidemija mogla širiti među ljudima.
Skupina znanstvenika izradila je simulaciju koja pokazuje kako bi se ptičja gripa mogla prenijeti na ljude ako se ne provedu odgovarajuće mjere cijepljenja i izolacije.
Znanstvenici već dugo upozoravaju na mogućnost buduće pandemije uzrokovane onim što nazivaju "Bolest X” – infekcijom koja potječe od životinja, a potom prelazi na ljude.
Jedan od kandidata za takvu bolest je visoko patogena ptičja influenca (HPAI), poznatija kao ptičja gripa, na što su upozorili i stručnjaci Svjetske zdravstvene organizacije (WHO).
Istraživanje, koje je provelo Sveučilište Ashoka i koje je objavljeno u časopisu BMC Public Health, ispituje koliko bi brzo izbijanje moglo eskalirati nakon što započne prijenos s čovjeka na čovjeka. Do sada, prema podacima Europskog centra za prevenciju i kontrolu bolesti (ECDC), nema izvješća o takvim slučajevima, piše euronews.
Zdravstvena agencija u svom najnovijem izvješću ovog mjeseca navela je da su razmjeri i geografski opseg ovih otkrivanja bez presedana za ovo doba godine, osobito među divljim pticama.
Ptičja gripa posljednjih se pet godina širi na povišenim razinama diljem svijeta, uključujući među divljim i uzgojenim pticama u Europskoj uniji. Posljednjih godina proširila se i na kune, mačke, medvjeda u zatočeništvu i druge sisavce, što povećava rizik da će virus na kraju prijeći i na ljude.
Simulacija prikazuje malo selo u saveznoj državi Tamil Nadu na jugu Indije – regiji u kojoj se nalazi više od 1.600 peradarskih farmi s više od 70 milijuna uzgojenih pilića.
Znanstvenici su započeli s malim brojem zaraženih ptica i bez zaraženih ljudi. Rekreirali su izbijanje bolesti na peradarskoj farmi i prikazali dva scenarija: kada se zaražene ptice brzo izoliraju i uklone, ne dolazi do zaraze ljudi; međutim, ako se eutanazija peradi ne provede ili se provede prekasno, zarazi se više radnika.
U mnogim scenarijima simulacije ne događa se ništa – virus nikada ne dospije do ljudi, osobito kada se zaražene ptice uklone u ranoj fazi, prije vrhunca infekcije, čime se rizik za ljude smanjuje na nulu.
No u drugim scenarijima, jedan ili dva radnika na farmi, nakon trodnevnog latentnog razdoblja, postaju zarazni oko sedam dana te se svake večeri vraćaju kući, gdje zaraze članove kućanstva.
Simulacija pokazuje da postoji mali vremenski prozor, između otprilike dva i deset otkrivenih slučajeva, tijekom kojeg je još moguće uspostaviti kontrolu prije nego što se virus proširi na širu zajednicu.
Ako se na početku zaraze kućanstva stave u karantenu, virus će se vjerojatno zadržati pod kontrolom.
Međutim, ako broj slučajeva dosegne deset, simulacije pokazuju da su neki zaraženi članovi kućanstva već otišli na svoja radna mjesta i u škole, prenoseći virus na druge.
U tom je trenutku virus već ušao u širu populaciju i stvorio nove, neovisne lance prijenosa koje karantena izvornih kućanstava više ne može u potpunosti zaustaviti.
Matematički gledano, kada se karantena odgodi do 10 slučajeva, procijenjeni reprodukcijski broj i epidemiološke krivulje vrlo su slični scenariju "bez rane intervencije“, jer se velik dio daljnjeg širenja već dogodio.
Na temelju ovih nalaza istraživači ističu potrebu za djelovanjem prije nego što dođe do prijenosa u zajednici – nakon toga učinkoviti ostaju samo široki alati poput zatvaranja (lockdowna) i masovnog cijepljenja.
Simulacija ima određena ograničenja, ponajprije to što ne uključuje više istodobnih žarišta izbijanja bolesti, promjene ponašanja poput korištenja osobne zaštitne opreme nakon što se uoče izbijanja među pticama, niti posredne domaćine među sisavcima.
Otvori KEKS Pay
