ČASNA SESTRA SAMUELA

Motornom pilom 
do savršenih jaslica

24.12.2018.
u 22:04

Malena sobica samostana Sestara Naše Gospe na Bukovačkoj cesti pravo je carstvo malenih figurica Isusa, Marije, Josipa, anđela... Nađe se tamo i pokoja štalica, ali i vunena ovčica, a ono što stoji na vidjelu čim se uđe u životnu prostoriju časne sestre Samuele Premužić tek je mali dio onoga što je nastalo od njene ruke. Za izradu jaslica koristi, reći će, “Božje otiske iz prirode”, odnosno mahovinu, granje, slamu, češere od bora, vunu, no materijal broj jedan joj je perušina, odnosno lišće od kukuruza. Ono od čega štalice nastaju sakuplja tijekom cijele godine, a u prikupljanju ima i pomoć - prijatelje koji znaju točno što joj treba.

Najmanja figurica - 3 cm

– Kad me pitaju što mi pokloniti, naručim neobičan kamen, panjeve, plodove. Ne trebam ništa posebno, osim ovo što se nađe u prirodi – ističe sestra Samuela. U njenom sobičku nastaju tako manji, finiji detalji, a u podrumskoj prostoriji na ulazu u samostan stoje ipak malo “opasniji” alati s kojima se sestra vješto koristi, a koji služe za grublje radove na komadima drva.

– Radim i s motornom pilom i cirkularom – govori sestra, pokazujući spretno malenu “motorku”, čija joj je veličina dovoljna za rezbarenje štalica pod koje smješta biblijske figurice, kojih u jednom danu može napraviti i deset. Buka od strojeva, reći će, drugim časnama ne smeta, a u trideset godina, koliko s njima barata nikad se nije ozlijedila.

– Potrebna je samo pažnja. Baratati sam se učila postepeno, a od svakoga sam dobila neku dodatnu informaciju. Raspitivala sam se od koga bih mogla dobiti instrukcije, čekala sam i da dođu radnici, koji uređuju naš samostanski vrt. Onda sam probala primiti u ruku jednu, pa drugu motornu pilu, neka mi je bila preteška, neka preglomazna, no onda smo, nakon nekog vremena, došli do rješenja. Ova mala mi baš odgovara – kaže sestra. Dvoje istih jaslica proizašlih iz njene “radnje” nema jer u svake dodaje nešto novo tako da je svaka nova štalica drugačija.

– U svaku utkam dio sebe – kaže sestra dodajući da najviše voli raditi u tišini i slušati šuškanje perušine. Uz poslove u samostanu brine se za bolesne, stare i nemoćne, a posvetila se i kreativnom radu i podučavanju djece. Prije nekoliko je godina i operirala koljeno, no to je nije spriječilo da radi i dalje.

– Jaslice su mi najveća terapija, zbog njih sam pobijedila i bol nakon operacije, a gotovo svake “odlepršaju” – kaže sestra. Mnoge su njene jaslice tako u obiteljskim domovima, institucijama, na javnim površinama, a bilo je i onih koji su je pitali gdje ih mogu kupiti.

– No, jaslice ne prodajem – govori sestra Samuela, obrazloživši da je radost upravo u darivanju. Svoja je djela izlagala u Hamburgu, Arlesu, Salzburgu, Rimu, Bratislavi, Skoplju, Sofiji, Città di Castellu, Sutriju, Veroni... U više navrata predstavljala je Hrvatsku na međunarodnoj izložbi božićnih jaslica u Rimu, a njezine jaslice trajno su ostale u veleposlanstvu u Vatikanu. Iako ih je izradila u različitim veličinama, od figurica veličine tri centimetra do onih od 1,7 metara, najdražih i najljepših, kaže, nema.

– Uvijek su mi najbolje one koje sam posljednje izradila. Nedavno sam u Radio Mariju nosila ručno rađeni bor s ukrasima, rekli su mi da je to najljepši moj rad od svega što su vidjeli, a moj je odgovor na to bio - zasad... – smije se veselo časna, koja je štalicu postavila jedne godine i u Ured predsjednice na Pantovčaku. Izrađuje ih tijekom cijele godine, a sljedeći veliki projekt je prikaz Betlehema za Nacionalno Svetište Svetog Josipa u Karlovcu.

– Tamo će biti postavljen tek iduće godine, za to vrijeme moram izraditi štalicu u dva dijela, a pastiri će biti u hrvatskim narodnim nošnjama – priča časna, kojoj pomažu sestra Marijana, koja izrađuje ovčice, Josipa Rešković s njenim ručno rađenim aureolama, krilima na anđelima i raznim nakitom, Nena Kuzmić glavni je “dobavljač” panjeva, a Marica Podgajski radi zvjezdice.

– Napravi ih dvije do tri tisuće godišnje – kaže sestra Samuela, koja je prve jaslice izradila prije pedeset godina, u vrijeme kad je iz rodnog Velimirovca kraj Našica došla u samostan u Zagrebu.

Kao mala lomila igle

Tada nije imala ni punih 17, a zavjetovati Bogu odlučila se još kao malena djevojčica. U djetinjstvu je počela i s izrađivanjem figurica od prirodnih materijala.

– Nisam još niti u školu krenula kad sam izradila prvu lutku od jute i slame. Odrasla sam u kraju u kojem je bilo pod obavezno da ženska djeca znaju kuhati, šiti, spremati, i to od najranije dobi. Kad sam prionula prvoj lutki, jedva sam sjedila za maminom šivaćom mašinom. Još danas se sjećam kako sam malo-malo lomila igle. No s vremenom sam naučila – kaže časna sestra. Kako bi obilježili 50 godina rada, ali i 25. obljetnicu izložbenog djelovanja, u Etnografskom muzeju odlučili su za vrijeme Adventa u Zagrebu postaviti izložbu “Najljepše priče časne sestre Samuele”, koja traje sve do 15. siječnja. Na izložbi se može pogledati stotinjak jaslica.•

Ključne riječi

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?