Predizbornu kampanju u Bosni i Hercegovini dosad su obilježili nacionalni interesi, međusobne optužbe i upozorenja o katastrofi ako pobijede politički takmaci. Najžešća borba vodi se za Predsjedništvo BiH, ali ništa manje oštri sukobi odvijaju se unutar hrvatskog, bošnjačkog i srpskog političkog korpusa.
U hrvatskom “govornom” prostoru HDZ BiH i HNS kampanju predvode s porukom o ravnopravnosti i legitimnom političkom predstavljanju Hrvata. Kandidatkinja HDZ-a BiH za hrvatsku članicu Predsjedništva Darijana Filipović govori o pravu hrvatskog naroda da sam izabere svoje političke predstavnike te upozorava na problem preglasavanja, piše Večernji list BiH.
Komšić pohvalio Lučića
Istodobno, kandidat hrvatske “petorke” Zdenko Lučić vodi vrlo oštru kampanju protiv HDZ-a BiH i Dragana Čovića. Čovića osobno proziva zbog političkog djelovanja, tvrdi da je vodstvo koje je preuzelo HDZ nakon 2000. “devastiralo HDZ”, a svoju kandidaturu predstavlja kao pokušaj promjene hrvatske politike. Posebno je zanimljivo da je Željko Komšić javno pohvalio Lučićevu kandidaturu jer, kako tvrdi, traži bošnjačke glasove, čime se dodatno produbljuje ovaj sukob oko koncepta izbornog modela. Istodobno, svu svoju energiju DF Željka Komšića usmjerio je prema HDZ-u BiH. Komšić izbor Slavena Kovačevića za hrvatskog člana Predsjedništva predstavlja kao pitanje života ili smrti u državnom vrhu. Govori o “2:1 za BiH”, iako to podrazumijeva preglasavanje naroda kojega navodno treba predstavljati. Kovačević u kampanji koristi izrazito oštru retoriku. On o političkim protivnicima govori kao o neprijateljima, a poruka da u Predsjedništvo ne smiju ući “Mladićeve i Praljkove politike” zapravo je slika izazivanja reakcija prema Bošnjacima čije glasove očekuje.
HDZ na takve poruke uglavnom ne odgovara. Filipović govori o tome da brojniji narod ne bi smio manje brojnom narodu birati političke predstavnike. Tako se izbor hrvatskog člana Predsjedništva pretvara u izravan sukob dviju potpuno suprotnih koncepcija. No Kovačeviću, za razliku od političkog mentora Željka Komšića, ne ide na ruku matematika za ove izbore. Ponajprije jer se na bošnjačkoj političkoj sceni vodi žestoka polarizirana borba SDA Bakira Izetbegovića i Denisa Bećirovića iz SDP-a, kojega podržavaju “trojka” i druge manje bošnjačke stranke.
Strategija bošnjačkog DF-a je, poput hostesa koje nose karton s brojem runde u nekom borilačkom spektaklu, skrenuti pozornost na sebe. Za razliku od stvarnih zanosnih hostesa, atributi naših političkih hostesa su mržnja i strah. I Izetbegović aktualnu vlast naziva “nesposobnom i korumpiranom” te je optužuje za popuštanje HDZ-u i SNSD-u. Istodobno, Bećirović, prema istraživanjima, ima prednost, a njegova koalicija optužuje SDA za prljavu kampanju i pokušaj njegova diskreditiranja. Borba se tako ne vodi samo oko toga tko će osvojiti mjesto bošnjačkog člana Predsjedništva nego i oko toga tko ima pravo predstavljati Bošnjake i govoriti u njihovo ime.
U Republici Srpskoj glavna je izborna bitka između SNSD-a i srpske oporbe, predvođene SDS-om i drugim oporbenim strankama. Milorad Dodik kampanju temelji na obrani Republike Srpske i srpskih interesa. Na jednom od skupova poručio je: “Za nas je Republika Srpska trajna”, dodajući da mu smeta granica na Drini i da rade na tome da ona ne postoji.
Obračun identiteta
Oporba uzvraća napadima na Dodika i SNSD zbog dugogodišnje vlasti, korupcije, klijentelizma i političke izolacije Republike Srpske. SDS kampanju vodi pod sloganom “Pravda se vraća u Srpsku”, dok se i među srpskim kandidatima vodi nadmetanje oko toga tko je spremniji zaštititi RS i srpske nacionalne interese.
Tako su se, primjerice, u prvih, recimo, deset dana kampanje međusobno sudarile tri vrste straha. Hrvatske stranke upozoravaju na preglasavanje, bošnjačke na moguće ugrožavanje države, a srpske na pokušaje slabljenja Republike Srpske. Istodobno se unutar svakog nacionalnog korpusa vodi borba za birače – “petorke” protiv HDZ-a, SDA protiv “trojke” i Bećirovića, a SNSD-a protiv srpske oporbe.
Predizborna kampanja tako zasad više nalikuje obračunu političkih identiteta nego natjecanju programa. Umjesto pitanja kako zaustaviti iseljavanje, podići standard i gospodarstvo, birače se mobilizira upozorenjima što će se dogoditi ako pobijedi druga strana. Do izbora je još (ne)dovoljno vremena, ali već otpočetka je jasno da će strah od političkog protivnika biti jedno od najjačih oružja u kampanji.
Otvori KEKS Pay
