Državno odvjetništvo RH objavilo je kako su još od 1991. godine županijska državna odvjetništva u Osijeku, Splitu, Šibeniku i Zadru vodila kaznene postupke protiv Ratka Mladića zbog ratnog zločina protiv civila te su podaci i dokazi preko Ureda za suradnju s međunarodnim kaznenim sudovima dostavljeni haaškom tužiteljstvu.
U Hrvatskoj je jedan postupak okončan pravomoćnom presudom u odsutnosti, podignuta je jedna optužnica i vođene su dvije istrage. Nakon što je 22. svibnja 1992. podignuta optužnica protiv deset osoba, Ratko Mladić s još šestoricom 8. srpnja 1992. proglašen je krivim i izrečena mu je kazna od 20 godina zatvora.
Osuđen je zbog zračnih, tenkovskih, topničkih i raketnih napada na Kijevo, Sinj, Vrliku (zbjeg od oko 3000 stanovnika)..., od 27. kolovoza do 9. studenoga 1991. kao načelnik štaba 9. kninskog korpusa, te u rujnu na područje Šibenika gdje su granatirani civilni objekti i niz spomenika kulture, crkveni i gospodarski objekti. U Splitu je optužen 13. prosinca 1995. s još trojicom jer je, isplaniravši rušenje brane i hidroelektrane Peruća, namjeravao potopiti Sinj, Trilj i Omiš, stoga je naredio postavljanje 30 tona eksploziva pa je i započeto rušenje brane, ali su djelatnici HEP-a spriječili katastrofu nasipavajući materijal u nastale otvore.
U Osijeku je vođena istraga protiv Mladića i još pet osoba, visokorangiranih zapovjednika tadašnje vojske tzv. republike srpske krajine jer su projektilima “Orkan” i “Luna” s kasetnim punjenjem raketirali Požegu i Đakovo. Riječ je o tzv. zvončićima namijenjenima isključivo za uništavanje žive sile pa je jedna osoba poginula, a troje ranjeno.
U Zadru je vođena istraga protiv Mladića kao zapovjednika i načelnika štaba 9. korpusa i još dvojice okrivljenika zbog topničkih i minobacačkih napada na grad Zadar 1991., baš u vrijeme kad se slavio Božić i Nova godina, kad su civili izašli iz skloništa pa je u napadima poginulo troje civila, a teško ih ozlijeđeno petero, a među njima i desetomjesečno dijete. Tom istragom obuhvaćeni su i napadi do lipnja 1992. na Zemunik Donji, a i napadi na Zadar do kraja 1992. u kojima je jedna osoba poginula, a šestero ih teško ozlijeđeno, te na Posedarje, Pridragu i Suhovare, zatim Rupalj i Galovac, kao i Kali na otoku Ugljanu. I u tim napadima tri su osobe poginule te su uništene ili oštećene kuće i drugi objekti.
