Vikend za poželjeti u Tolićima, na toj grudskoj uzvisini koja je nekad vrvjela životom, ali i danas, kada su njezini sinovi razasuti diljem bijelog svijeta, ona oživi, pa makar druge subote u kolovozu, kada se održavaju tradicionalni Tolića susreti.
Neumorni fratar
S predsjednikom Organizacijskog odbora, a i prvim čovjekom sela jer su njegova supruga Mira i on jedini stalni stanovnici Tolića, Jerkom Ćišićem, razgovaramo u Jazvinki, kod Brnadušića kuće. "Da sam ja bio zadrt, ne bi ovo do danas opstalo. Politikom balansa nastojim da se svi ovdje dobro osjećaju i da tradicija živi i s nama, a i nakon nas", govori nam neumorni Jerko i kroz smijeh podsjeća da je 2013., kada je sve počelo, imao gušću i puno tamniju kosu, pa kroz šalu priča što mu je sve napravila ovakva manifestacija. Upravo su u Jerkinoj konobi pali brojni dogovori i oko Susreta i oko drugih događaja, a u tom malom kutku koji je poput najljepše starinske kuće i mi smo u više navrata sjedili i slušali mudrosti, ali ih i dijelili. A da Toliće svi podržavaju, potvrđuje i fra Stanko Pavlović u Grudama. Za većinu župljana on je simbol mučeničke Crkve iz prvih vremena, ali i najveći graditelj.
Jedni ga ispituju za radove na crkvi, drugi za stari župni dvor u kojem će se nalaziti muzej, treći mu čestitaju i pitaju kako sve stigne jer je te subote već služio tri mise i jedno krštenje, a tek ga je čekala misa za maturante. Grudski župnik služio je svetu misu i za Toliće na starom Zorića groblju, i to po najvećoj žegi u 14 sati, te im uputio snažne poruke o važnosti povratka korijenima i ostanka s Gospodinom.
"Vaši stari roditelji, djedovi i bake nisu mogli ni sanjati što vi imate, zato Gospodinu Bogu hvala za sve darove koje vam daje. Ali materijalno nije jedino što nam treba, Gospodin nam je još potrebniji. Njegova zaštita, pomoć i pouzdanje u Njega ono je najpresudnije u životu. Kad Njega nemamo, što čovjek ima?!", zapitao se. A nevjerojatno je da su, dok je misa trajala, oblaci prikrili sunce, zapuhalo je pa je prvi put bilo i ugodno, a onda se nakon mise nebo otvorilo. Pljuštala je kiša, a u Jazvinki se čuvao i šator da ga ne bi "skršilo".
"Da tri dana ovako pada, zemlja se ne bi mogla natopiti, zato hvala Bogu na ovoj kiši", istaknuo je fra Stanko dok je žedno tlo brzo upijalo vodu koja je nadirala, ali i nestajala. Uslijedio je ručak. Pobrinuli su se Tolići da vojničkog graha na njihov način, roštilja i pečenja, uz domaće vino, bude dovoljno za svakoga. I vrijeme je protjecalo u ugodnom razgovoru.
Ispunjena misija
Uhvatili smo nakratko sa strane i Zdenka Tolića Jurkića, umjetničku dušu i pokretačku snagu, rekli bismo.
"Sjećaš se kad sam se 2013., za prve susrete, zapitao hoće li se itko vraćati ovdje i slao poruke narodu da se vraća. Eno, mali Ljubo Ćišić sad tu pravi kuću, dolje su Čale napravile naselje, ovdje su moji susjedi Bailovići napravili najljepšu vilu od stare kuće. Osjećam se kao da sam i svoju misiju ispunio. Još mi je želja da se još bolje organiziramo jer ovo je događaj koji nadilazi Toliće i tu sam ponosan na sve nas, na svog Jerku i druge koji sudjeluju", poručio je Zdenko. I uistinu, puno se događaja organizira, ali rijetki potraju. U Tolićima se već piše povijest, već ima materijala i za knjigu, od fra Bernardove propovijedi 2013. do fra Stankove danas, kroz koje su se slale poruke o važnosti povratka iskonu, što se danas ostvaruje na pravi način.
Otvori KEKS Pay
