Prvih jesenjih dana između Malog Zvornika i Banje Koviljače Drina još uvijek ima dijelova na kojima se nalaze takozvani gazovi kuda noću prolaze izbjeglice koje pokušavaju prijeći granicu prema Bosni i Hercegovini, piše DW čiji su reporteri posjetili to područje i razgovarali s migrantima koji pokušavaju prijeći granicu.
Na napuštenoj željezničkoj postaji Banje Koviljače, na pruzi koja u stopu prati Drinu, zatekli su desetak momaka. Nekoliko njih sjedi na peronu. Jedan ima ranu na nozi, na goljenjači mu nedostaje veliki komad mesa. Ispire ranu vodom i nešto malo joda.
- Pao sam u rijeci kad nas je bosanskohercegovačka policija vratila s granice. Na oštar kamen. Užasno me boli, i nikako da počne zarastati - kazao je ranjeni mladić sa zaštitnom maskom na licu. Drugi pak tvrdi, pokazujući ožiljke ugriza psa, kako je neki čovjek pustio psa na njega.
Policija tjera ljude nazad u rijeku?
Ovi mladići iz Pakistana i Afganistana govore istim jezikom: Urdu. S njima je i jedan Marokanac. Ovdje su već tjedan dana. Spavaju na betonu na davno odbačenim dekama i madracima. Nisu jeli već dva dana, a kako nemaju novca jedu ono što nađu uokolo. Tri puta su probali prijeći Drinu. Pokušat će opet, unatoč strahu od bh. policije. Čekaju da njihovom prijatelju noga bude bolje. - Oni koji imaju novaca idu organizirano čamcima. Mi nemamo novaca, moramo sami. Ali bh. policija je strašna prema nama. Posljednji put su gurnuli trojicu u Drinu, a oni nisu znali plivati. Utopili su se - kažu oni.
Nema službene potvrde ovih tvrdnji, mada se sa svih strana čuje da se ljudi guraju u vodu kada pokušaju prijeći granicu, piše DW. Migranti u Banji Koviljači djeluju kao da su se već pomirili s tim rizikom. Kažu da se ne boje srbijanske policije. Oni ih ne ne diraju, ali su im rekli jasna pravila: smiju boraviti samo na napuštenoj željezničkoj postaji, ali da ih ni tu ne bude previše. Policija ih tu redovno obilazi.
Rijetko tko želi ostati u Srbiji
Strmom ulicom u samoj Banji Koviljači dolazi se do Centra za tražitelje azila. To je svojevremeno bio jedini centar za azil u socijalističkoj Jugoslaviji, a i u aktualnoj izbjegličkoj krizi je prvi primao migrante. Da bi tu došli, migranti moraju tražiti azil u Srbiji. No za većinu je to samo način da kupe malo vremena i dobiju krov nad glavom, dok ne krenu dalje. Prije nekoliko tjedana je ovdje bilo 111 štićenika, a danas tek 47 - ostali su opet otišli na svoju ruku, da se pokušaju domoći zapadne Europe. Upravitelj ovog centra Robert Lestmajster za DW potvrđuje da je rizik prelaska preko Drine ogroman: do sada su u rijeci pronađena najmanje četiri mrtva tijela. - Čujemo da neki ljudi prelaze uz pomoć užadi kada je nizak vodostaj i mogu pregaziti Drinu, a nekad čamcem. To sve organiziraju njihovi državljani koji malo duže borave ili u Srbiji ili s druge strane. Ali granična policija BiH sada radi dosta strože kontrole, s dronovima, kamerama. Bilo je slučajeva da po stotinu ljudi uhvati i vrati nazad. Doduše, isto tako i preko vode. Bez puno zadržavanja, administracije, samo kažu: vrati se kako si i prešao. Bar smo tako mi čuli - kaže Lestmajster.
Mještanima nije svejedno
Mnogi mještani u Banji Koviljači osjećaju se nelagodno. Skoro preko puta željezničke postaje na kojoj se okupljaju migranti Lepa Dragojević izdaje apartmane i jako je ozlojeđena što zbog ovakve situacije trpe i mještani i turizam. Nešto drugačijeg mišljenja je prodavač na tržnici pored njene kuće. On kaže da izbjeglice nisu toliko vidljive i da rade probleme, samo se ponekad se potuku međusobno i to je sve.
