Jedan od najbolje prikrivanih zločina koje su u proteklom ratu počinili pripadnici Armije BiH po nalogu bošnjačkog političkog vrha dogodio se u Bugojnu, a njegove najveće žrtve bili su Hrvati. Uz progon njih 15 tisuća, ubojstva civila i vojnika, sustavnu pljačku hrvatske imovine i rušenje katoličkih sakralnih objekata, dio udruženog zločinačkog plana, koji je kao takav pred Sudom BiH presuđen 2011. godine na suđenju Senadu Dautoviću, Nisvetu Gasalu i Musajbu Kukavici, da bi kvalifikacija o bošnjačkom UZP-u u Bugojnu do pravomoćne presude bila "brisana" iz optužnice, logori su Armije BiH kroz koje je prošlo oko dvije tisuće hrvatskih zatočenika, piše Večernji list BiH.
Iako se UZP "izgubio" iz presude, dokazi koji ga potvrđuju su ostali. Nasilna odvođenja najuglednijih među Hrvatima Bugojna iz logora u ljeto i jesen 1993. godine, nakon čega im se gubi svaki trag, nepobitan je dokaz postojanja udruženog zločinačkog plana u Bugojnu čiji se ključni dokazi, tijela ubijenih, pomno skrivaju sve ove godine.
Iz skupine od 21 nasilno odvedenog logoraša, za tijelima njih 15 još uvijek se traga. Jedan od njih je i Niko Džaja, zapovjednik Prve bojne Brigade HVO-a "Eugen Kvaternik" Bugojno. Džaju njegovi suborci pamte kao srčanog i hrabrog vojnika koji među prvima staje u obranu svojeg naroda i BiH od srpske agresije. Niko Džaja postavio je crte obrane prema srpskom agresoru u Pruscu, između Bugojna i Donjeg Vakufa, da bi ujesen 1993. godine, s Mihovilom Strujićem, iz logora Prusac bio nasilno odveden u nepoznato. Ni njegovi ni posmrtni ostaci Mihovila Strujića nikad nisu pronađeni.
"Posljednje Mihovilovo pismo primila sam početkom rujna 1993. godine, prije nego što su Džaja i on odvedeni u nepoznato iz istog logora, iz Prusca. I nakon 33 godine i dalje tragamo za tijelima 15 nasilno odvedenih logoraša, dok njihovi očevi i majke umiru", kazala nam je Dijana Strujić, supruga nestalog Mihovila Strujića i predsjednica Udruge obitelji poginulih i nestalih Hrvata Bugojna.
Po njezinim riječima, nakon što je preminula Mara Džaja, majka nestalog Nike Džaje, na pronalazak tijela svojih sinova i dostojan pokop čekaju još samo jedna majka i jedan otac. U pitanju su otac odnosno majka nestalih Nikice Miloša i Ive Miloša Kardelja.
Iako je bila u desetom desetljeću života, Mara Džaja nije dočekala pronalazak i pokop sina Nike. Za njega je pitala do posljednjeg dana, prije nego što je teško bolesna u bolnici u Mostaru zauvijek sklopila oči.
Uz nju je, kao i svih godina, bio unuk Branimir, Nikin sin koji je kao dijete, u dobi od 12 godina, nestalom ocu posvetio pjesmu. Nazvao ju je jednostavno - "Želja". Njegova najveća želja bila je da mu se otac vrati, njegovoj baki Mari da ga dostojno pokopa. "Vratit će se tata iz rata, pokucat na vrata sobe sina izbjeglice i poljubiti njegovo uplakano lice", napisao je kao dječak Branimir Džaja. S bakom Marom više od 33 godine čekao je povratak oca, dijeleći s njom tugu i breme teške bolesti i godina koje su u 94. godini ugasile život Mare Džaje, još jedne žrtve zavjeta šutnje o nestalim, nasilno odvedenih Hrvatima Bugojna. Mara Džaja pokopana je danas (petak, 16. listopada), na katoličkom groblju Sultanovići u Bugojnu.
Otvori KEKS Pay
