Rektorova nagrada Sveučilišta u Mostaru dodjeljuje se studentima koji su tijekom akademske 2024./2025. godine ostvarili izvanredne rezultate i visoke uspjehe u studiranju.
Ove godine Rektorovu nagradu dobila su 23 studenta, a ekipa portala Vecernji.ba predstavlja ih pojedinačno na svojim stranicama.
Među dobitnicima Rektorove nagrade za uspjeh u studiranju za akademsku godinu 2024./2025. je Lucija Primorac iz Ljubuškog, studentica treće godine preddiplomskog studija Arhitekture i urbanizma na Fakultetu građevinarstva, arhitekture i geodezije. "Tijekom studija razvijam interes za odnos između arhitekture i grada, posebno kroz istraživanje javnog prostora i njegove uloge u oblikovanju zajednice. Kroz projekte i fakultetske zadatke učim promatrati prostor kao javno dobro koje pripada svima, te me inspirira mogućnost da arhitektura utječe na svakodnevni život ljudi. U budućnosti želim produbiti svoje znanje i doprinijeti stvaranju prostora koji spajaju funkcionalnost, otvorenost i ljudsku mjeru", priča nam u uvodu razgovora.
Otkriva i što za nju znači dobivanje Rektorove nagrade. "Dobivanje Rektorove nagrade za mene je duboko osobno priznanje, ne samo za postignute ocjene, nego za sate rada, crtanja, istraživanja i sumnje koje su dio svakog arhitektonskog procesa. Studij Arhitekture i urbanizma me naučio da se iza svakog lijepog prostora skriva tisuću skica i jednako toliko neostvarenih ideja. Zato ovu nagradu doživljavam kao potvrdu da se sav taj proces vidi i cijeni. Istovremeno, to je i motivacija. Arhitektura je polje u kojem se gotovo nikada ne možeš osloniti na prošli uspjeh. Svaki novi projekt vraća te na početak. Nagrada mi je podsjetnik da sam na dobrom putu, ali i poziv da nastavim učiti, istraživati i graditi svoju viziju prostora", naglašava.
Svoje akademske interese je razvijala jako organski, iz radoznalosti. "U arhitekturi mi je oduvijek bilo fascinantno kako prostor može oblikovati čovjeka: kako svjetlo pada kroz otvor, kako ulica može stvoriti zajednicu, kako se materijal ponaša u ruci. To su male stvari, ali iz njih nastaje arhitektura koja mijenja živote. Najviše je utjecala kombinacija predanog rada i ljudi oko mene. Imala sam profesore koji su me poticali da mislim hrabrije i da razvijam kritičke stavove, te obitelj koja je vjerovala u mene i koja je podržavala svaku moju skicu kao da je već izgrađena. Naučila sam da uspjeh dolazi kada radiš s ljubavlju, ali i disciplinom, kada si spreman iznova preispitivati vlastite ideje", ističe u razgovoru za Vecernji.ba.
Govori nam i gdje se vidi u narednim godinama. "Vidim se u prostoru između istraživanja i stvaranja arhitekture koja odgovara na potrebe društva. Želim raditi na projektima koji ne služe samo estetici, nego stvaraju urbane prostore koji su otvoreni, pristupačni i održivi. Posebno me zanima odnos između arhitekture i grada, odnosno kako pojedinačna zgrada mijenja širu sliku društva. U narednim godinama želim steći praktično iskustvo, ali istovremeno nastaviti učiti i otkrivati svoje interese. Moj dugoročni cilj je razviti vlastitu arhitektonsku misao i doprinijeti stvaranju kulture u kojoj se arhitektura doživljava kao javno dobro, kao prostor koji pripada svima. Ambicija mi je stvarati projekte koji nisu samo „objekti”, nego prostori emocija", kaže nam.
Za kraj poslala je poruku studentima koji tek počinju svoj akademski razvoj. "Najvažniji savjet koji mogu dati jest: budite radoznali. Ne studirajte zbog diploma i ocjena, nego zbog pitanja koja vas bude. U arhitekturi, ali i u svakom polju, znanje dolazi tek kad počnete sumnjati, istraživati, izlaziti iz okvira. Ne bojte se pogrešaka — one su najiskreniji dio procesa. Naučite voljeti skicu više nego render, proces više nego rezultat. I okružite se ljudima koji vas inspiriraju. Na fakultetu ćete sresti prijatelje, mentore i kolege koji će oblikovati vaš pogled na svijet, ali na kraju, slušajte sebe. Svaka dobra arhitektura počinje osobnom vizijom tko ste, što osjećate, što želite reći prostoru. Kad pronađete taj glas, sve drugo dolazi prirodno. U životu ćete ponekad naići na nepravde, nerazumijevanja ili prepreke koje će se činiti većima nego što jesu. No, iskustvo me naučilo da se trud uvijek prepozna i nagradi, možda ne odmah, ali uvijek na vrijeme. Pravda u akademskom i profesionalnom svijetu postoji, samo je ponekad tiha i spora. Zato budite uporni, čuvajte svoju strast, i vjerujte da ono što radite ima vrijednost. U arhitekturi, kao i u životu, napredak se gradi strpljivo — jedan crtež, jedna ideja i jedan dan u isto vrijeme", zaključuje za Vecernji.ba Lucija Primorac.
Otvori KEKS Pay
