Samo posljednja dva mjeseca paralelnoga, i to javno izloženoga rada predstavnika dvaju naroda - Bošnjaka i Srba na lobiranju, kupovanju naklonosti i boljem razumijevanju na međunarodnim adresama, ponajviše u Washingtonu, govore o podijeljenosti BiH. Pojednostavljeno, srpski lobisti nastoje popraviti imidž čelnika RS-a Milorada Dodika i njihova entiteta kako bi pokušali otkloniti sarajevsku perspektivu njihovih diplomatsko-konzularnih predstavništava koja šalju copy/paste stereotipna izvješća koja gotovo posve korespondiraju sa stajalištima političkoga Sarajeva. I u tome imaju za sada malo uspjeha jer se BiH ne bave viši slojevi vanjskopolitičke administracije u centralama, a ključna stajališta oblikuje “local staff”, uglavnom sarajevocentrično, unitaristički orijentiran. U svojevrsnom protulobiranju srpskoj strani sada su se priključili bošnjački dužnosnici, pa je ministar vanjskih poslova angažirao Amerikance bošnjačkog podrijetla kako bi navodno radili za “Bosnu”. Ministar vanjskih poslova Elmedin Konaković potpisao je ugovor s američkom lobističkom kućom Continental Strategy u cilju, kako se navodi, “približavanja BiH administraciji SAD-a”. Ugovor su potpisali američki biznismeni podrijetlom iz BiH - Mirza Pilaković i Almas Šehić, koji su navedeni kao savjetnici ministra Konakovića.
Serviser klima
Ubrzo je, međutim, u javnost procurio ugovor koji govori, u najmanju ruku, o sumnjivim i za BiH iznimno opasnim aktivnostima da će informacije koje će se razmjenjivati ići posredno trećoj strani, a da BiH neće za to platiti ni marke, odnosno američkog dolara. Jedan od Konakovićevih suradnika ima tvrtku za postavljanje i čišćenje klima-uređaja, što cijelu priču iznimno banalizira. Nastavlja se tako niz disonantnih lobističkih taktika u službi različitih nacionalnih politika koje BiH sve više udaljavaju od konsenzusa. Pilaković, koji tvrdi da ima dobre veze s bivšom i sadašnjom administracijom Donalda Trumpa, ističe da će njegov angažman pomoći da se “razotkriju oni koji koče napredak BiH”. Metom je označio Milorada Dodika i Aleksandra Vučića. U isto vrijeme srpska strana odgovara optužbama o nelegalnosti bošnjačkog lobiranja. Obrad Kesić, šef Misije BiH pri EU, javno je izjavio da je ugovor koji je potpisao Konaković pravno neutemeljen jer nije usuglašen s Predsjedništvom BiH. Istaknuo je da je riječ o “neprofitnoj organizaciji koja nije ni registrirana u SAD-u” te upozorio da takvo djelovanje predstavlja potencijalno kršenje američkih zakona o registraciji stranih agenata. Kesić smatra da se bošnjačka strana ponaša kao da je BiH ekskluzivno njihova, što ugrožava ionako krhku unutarnju ravnotežu. Na drugoj strani lobističke arene Republika Srpska već godinama ulaže milijune maraka u nastojanja da popravi svoj međunarodni imidž. Sam Dodik je 2017. priznao da je izdvojeno gotovo 30 milijuna dolara za lobističke usluge u SAD-u. Među najznačajnijim angažmanima bio je onaj s odvjetničkim uredom Zell & Associates, a potom i ugovor s bivšim guvernerom Illinoisa Rodom Blagojevićem, koji sada preko kompanije RRB Strategies lobira protiv visokog predstavnika Christiana Schmidta i američkih sankcija Dodiku. Cilj je prikazati RS kao jamac mira i Daytona, a Dodika kao žrtvu političkog progona.
Hrvati autsajderi
U tom kontekstu lobiranje više nije alat promicanja interesa cijele države, već sredstvo unutarpolitičke borbe koja se izvozi u Washington, Bruxelles i New York. Jedan od najzanimljivijih trenutaka lobističke borbe jest činjenica da bošnjački lobisti, iako deklarativno brane interese BiH, istodobno djeluju isključivo iz jedne nacionalne perspektive, a srpski lobisti pokušavaju oslabiti utjecaj institucija koje jamče državnost BiH. U ovoj igri moći Hrvati gotovo i nemaju institucionalizirani oblik lobiranja. Osim nekoliko pojedinaca u dijaspori i nešto diplomatske podrške iz Zagreba, hrvatska strana se u velikoj mjeri oslanja na moralnu i simboličku potporu Vatikana. Pritom im nedostaju strategija, koordinacija i sredstva. Najveća nada ostaje potpora Zagreba i njegovih europskih kanala. Do tada Hrvati ostaju pasivni promatrači, dok druge dvije strane definiraju međunarodni narativ o BiH.
