S obzirom na veličinu, gospodarsku snagu i današnje značenje, Ljubinje bi bilo jedno od mjesta “s kraja svijeta” da nije... ali.... Da ne bude tako, brinu se sami Ljubinjci koji se povremenim “akcijama” ili specifičnostima potrude ostati u žiži. Mjestašce se zbilo u pitomoj prodolini s desne strane prometnice Stolac – Trebinje, na putu od Mostara prema Dubrovniku. Da je riječ o istočnoj Hercegovini, u kojoj su većinsko stanovništvo Srbi, otkriva pogled na polja zapadno i istočno od naselja. Jednostavno, za razliku od zapadnohercegovačkih polja obraslih travom i šikarom ili kako Čapljinci kažu “kapinom”, ljubinjska polja su uredno obrađena. Druga ljubinjska posebnost uz obrađena polja, u odnosu na slike iz zapadne Hercegovine, jest duhan. Zauzeo je gotovo sve kutke u mjestašcu i oko njega. U zapadnoj Hercegovini, gdje je također nekada bio sinonim, duhan je protjeran u rijetko naseljena brdska područja ili se u novije vrijeme “krije” po neobrađenim poljima. Treća ljubinjska posebnost je odbojka. Ni tu se ništa nije promijenilo, Ljubinje i dalje “proizvodi” znatno više odbojkaša nego što bi to bio red na osnovi ulaganja, broja stanovnika, ekonomske moći gradića itd. Dio tajne nedavno nam je otkrio Milorad Krunić, bivši igrač, danas trener Marine iz Kaštela. - U Ljubinju djeca nemaju kuda nego u odbojkašku dvoranu. Košarkaškog i nogometnog igrališta nema pa je mladima odbojka suđena, kaže on. Druga čuda osim navedenih, baš i ne “drže vode”. Ljubinjci nezadovoljni tretmanom u RS-u izišli su s idejom o izlasku iz BiH i priključenju Crnoj Gori. Koliko nam je poznato, ostalo se samo na ideji uz povremene razmjene političke vatre između Ljubinja i Banje Luke. Na sreću Ljubinjaca, afera je bila aktualna prije tri-četiri godine, kada su u njihov gradić još dolazile novine. Od prije koji mjesec novina nema, prestao je raditi posljednji kiosk pa su Ljubinjci osuđeni na tradicionalne “rekla-kazala” ili najsuvremenije načine informiranja - internet. Ljubinje je svojedobno privuklo medijsku pozornost i originalnim pokušajima za demografski oporavak. Hoće li od toga dugoročno biti sreće, pokazat će vrijeme, kratkoročno nije bilo, jer se broj Ljubinjaca prema zadnjem popisu, 3511, smanjio u odnosu na prijeratnih 4172. Tako je Ljubinje zadržalo epitet “grada staraca”. Podsjećamo, mjere demografskog oporavka su se sastojale od potpore od 500 KM za svako vjenčanje. Dalje, za prvo dijete iz općinske riznice je slijedilo 150, drugo 300, treće 700, a četvrto i peto 1000 KM itd. Naravno, u nizu ljubinjskih specifičnosti i načina da na sebe skrenu pozornost, jest i monumentalna pravoslavna crkva. Gledano s izvana stječe se dojam da u njezine odaje može stati sve stanovništvo općine itd. Nostalgični Ljubinjci će u razgovoru reći kako je u prošlosti mjesto imalo znatno veću ulogu, a i teritorij, pa se tako 1939. godine ova općina prostirala na 840 kilometara četvornih, iako je i sada s 326 km četvornih za zapadnohercegovačke prostrana, te imala 15.000 stanovnika. Umjesto zaključka moglo bi se reći zasijana polja jamče hranu, ima i duhana, samo još da dođu “rode”. 

Bankrotirao poznati modni lanac u kojem su rado kupovali i Hrvati. Zatvaraju trgovine