Zlatno vrijeme krojačkoga obrta odavno je iza nas i sve je manje onih koji se danas uspješno bave tim drevnim zanatom. Esad Budimlić iz Sanskoga Mosta ljubomorno čuva i njeguje obiteljsku tradiciju dugu desecima godina. Kaže kako je ljubav prema ovome obrtu naslijedio od oca, nekad poznatoga i uglednoga sanskoga krojača, i da ni jednom u životu nije dvojio čime se baviti, piše Večernji list BiH.
Posao iz ljubavi
Prisjeća se kako je još kao sedmogodišnji dječak svladavao prve korake ovoga posla ušivajući gumbe i tako praveći prve krojačke korake.
- Otac me je poslao na Tekstilni fakultet u Zagreb i po završetku studija vratio sam se doma i zaposlio u lokalnoj tvornici trikotaže. Bila su to dobra vremena, kad je tekstilna industrija cvjetala na ovim prostorima, ali sve što je dobro ima i svoj kraj - prisjeća se Budimlić. Kaže kako se nakon ekonomske propasti tvrtke u kojoj je radio skupa sa suprugom odlučio posvetiti obiteljskom biznisu.
- Ovo je posao koji radim iz ljubavi jer sam odrastao ispod očeva krojačkog stola, a najdraže igračke u djetinjstvu bile su mi škare i šivaći strojevi. Istina, danas je posla manje nego što je bilo u prošlosti, ali se ipak od ovoga obrta može pristojno živjeti - kaže on. U obiteljskoj manufakturi Budimlićevih danas se proizvode brojni i raznovrsni proizvodi od tekstila te nude razne usluge šivanja, prepravaka... Vlasnik kaže kako je tržište danas prezasićeno jeftinom i nekvalitetnom robom koja se uvozi iz Kine, Turske i inih zemalja, ali da još uvijek ima mušterija koji cijene istinsku kvalitetu. - Radimo odjeću po mjeri, i to najčešće tako što mušterije sami izaberu i donesu materijal i mi ga potom oblikujemo prema njihovim potrebama. Ipak, najviše posla danas se odnosi na popravke već kupljene robe, skraćivanje rukava ili nogavica, sužavanje - kaže Budimlić.
Jamči životom za kvalitetu
Objašnjava kako se svatko ne može baviti krojačkim zanatom jer taj posao ipak traži određene osobine. - Na prvome mjestu morate voljeti posao, a potom krojača moraju krasiti strpljivost, preciznost i vještina. Kad se oblikuje materijal, recimo, treba puno raditi sa škarama, a tada vam lako strada zglob, kao što je slučaj kod mene - dodaje uz smijeh. Premda je napredak tehnologije u značajnoj mjeri promijenio krojački obrt, ističe kako tradicijske metode proizvodnje ipak imaju određene prednosti.
- U masovnoj proizvodnji sve je podređeno brzini, a sve što je brzo, to je i “kuso”. Ne volim stvari raditi žurno i da me netko opterećuje rokovima, ali za kvalitetu onoga što uradim jamčim životom - kaže on. Ovaj vitez sa škarama kaže kako za krojače ima posla i uz sve ekonomske i druge poteškoće u društvu i uvjeren je kako ovaj stari zanat nikad neće izumrijeti.•
