Od pravila imaju iznimke, pa tako i od poznate izreke da o daru trebaju pričati oni koji ga primaju, a one oni koji daruju. U slučaju Joze Maslaća povrtlara iz Višića kod Čapljine, to je pravilo malo drukčije.
O primjeru čovjeka koji ima osjećaj za druge ‘Večernjak’ je već pisao. Jozo je poznat po tome što je uvijek spreman pomoći, bilo da sam pokrene neku akciju, bilo da se uključi. Sreli smo ga u obilasku drugih povrtlara, odnosno ljudi koji mu daju i dio svoje robe koju vozi Domu za starije i nemoćne “Sv. Josip Radnik” na Bučinama kod Ljubuškog, kojeg vode Sestre milosrdnice.
U domu su smještene žene poodmakle životne dobi koje su ostale same. Kad imam svoje robe, raznog povrća idem na veletržnicu u Tasovčiće, gdje ima pet, šest ljudi koji su voljni pomoći, od onoga što prodaju daju što u tom trenutku imaju – krumpire, kupus, rajčice, paprike, voće… Ja to prevezem i isporučim časnim sestrama koje vode dom. Nakon toga meni je srce puno, ovim ljudima prenesem riječi zahvale sestara, kaže Jozo kojemu su uručili i zahvalnicu.
