Bliži se blagdan Prikazanja Gospodinova, poznat pod imenom Svijećnica ili Kalandora. Katolička crkva ovaj blagdan slavi 2. velječe, 40 dana nakon Božića, kao spomendan na događaj kada su, prema propisu Mojsijeva Zakona, Josip i Marija donijeli Dijete Isusa u Hram da Ga, kao prvorođenca, obredno prikažu Bogu. Starac Šimun, koji se zatekao u Hramu, Isusa je nazvao Svjetlom, piše Večernji list BiH.
Trgovine potisnule tradiciju
Svijeće, kao simbol svjetla katolici posvećuju na Svijećnicu u spomen na događaj Prikazanja Gospodinova, većina nas danas kupuje u trgovinama. Cijenom su prihvatljive te smo prestali razmišljati kako i od čega se prave. Ne tako davno, svijeće su od pčelinjeg voska pravile naše bake. Bile su puno kvalitetnije, ljepše su mirisale, izgledale drukčije. Oživjeti tradiciju pravljenja svijeća uoči Svijećnice odlučile su se članice Udruge “Eko srce Gromiljak”. Udruga osnovana u cilju očuvanja okoliša rado čuva tradiciju katoličkog puka ovoga kraja, a izrada svijeća od pčelinjeg voska svakako je jedna od djelatnosti koje padaju u zaborav. “Prilikom izrade koristimo samo prirodne materijale, pčelinji vosak koji nam je darovao pčelar iz ovog kraja Branko Biletić, fitilj od pamuka te zaboravljena pomagala, kalupe, sita i drveni stap”, počinje priču o izradi svijeća Mirjana Barbić, predsjednica Udruge. Okupljene oko već zaboravljene tradicije koju su njegovale njihove majke, tetke i bake, žene iz Gromiljaka i okolice kažu da su se nekad pravile tri vrste svijeća. Jedne, i to najdeblje, darovane su u crkvu, druge su se palile za pokoj duše, a treće na Badnjak.
Izrada muketa
Uz zaboravljeni običaj izrade svijeća, članice Udruge “Eko srce Gromiljak” odlučile su iz zaborava otrgnuti i muket, posebnu vrstu tanje svijeće koja je omotana oko vunice i koja bi se palila pod misom. Kako napraviti muket znaju tek rijetke žene na ovom području. Među njima su Mirjana Barbić i Zorka Slišković. “Za izradu muketa trebaju vam dva sita i posuda s voskom koja se stavlja u sredinu. Pamučni fitilj se stavlja u vosak i namotava s obje strane na sito. Taj se postupak ponavlja više puta, ovisno o tome koliko voska imate. Na kraju se svijeća omota oko vunice i nosi u crkvu. Pomalo se odmotava i pali pod misom”, ispričala nam je Zorka Slišković. Po sjećanju starijih članica Udruge, običaj paljenja muketa nestao je 80-ih godina 20. stoljeća zbog tragova koje je vosak svijeća ostavljao na crkvenim klupama, a koji je zasmetao svećenicima. “Muket je tako polako nestajao iz crkve dok nije potpuno zamro običaj njegova nošenja u crkvu i izrade”, kazala nam je Ruža Milanović, jedna od članica Udruge.
Hoće li se muket ponovno vratiti u crkvene klupe te gorjeti pod misom, ženama iz Gromiljaka i okolice manje je važno od druženja koje njegova izrada sa sobom nosi. Jer za izradu muketa, kao i svijeća, uvijek je trebalo najmanje tri, pa i više žena. Ugostiti članice Udruge koje vraćaju katoličke običaje u čijem je središtu upravo druženje, rado je prihvatila i Seka Tolo iz naselja Lug. “Meni je ugostiti žene zadovoljstvo. Dok im mogu pružiti gostoprimstvo, u mom će domu uvijek biti mjesta za ovako lijepa druženja koja iz zaborava vraćaju običaje naših starih”, kaže Seka Tolo, u čijem domu su članice Udruge održale više sijela na kojima su tkale, bojale jaja i lijepo se družile uz domaću hranu i piće kojih u dobre domaćice nikad ne nedostaje.
