Posve slučajno ovih dana put nas nanese u Ilijino Polje, mjesto nadomak Neuma, jedno od najpitomijih naselja juga Hercegovine. Za radoznalce odmah da otkrijemo tajnu, Ilijino Polje je slikovito i tajnovito mjestašce iza graničnog prijelaza Klek – Neum.

Mediteranska oaza
Pri samom moru je kameniti tjesnac, međutim, iznad magistrale i onog ljutog kamenjara nalazi se mediteranska oaza zvana Ilijino Polje. Mjestašce je nalik na školjku, naslonjeno je na brdo Knežak, koje mu dođe kao jastuk. S obzirom na blizinu mora, seže visoko do 286 metara u visinu, prema jugozapadu i granici s Hrvatskom su i nešto veća brda koja ga uokviruju, otvoreno je samo prema jugoistoku, odnosno Otrantskim vratima.

- Ovdje nema mraza, rijedak slučaj - reče nam Ruža Ležinić, jedina osoba koju smo zatekli u nekoliko kuća. S obzirom na "školjku" koja ga sa svih strana uokviruje manjim ili većim uzvisinama, to je čista logika. Vidi se to i po nekoliko obrađenih manjih vrtova u kojima se šepure poodavno okopani krumpiri. Međutim, nas je Ilijino Polje iznenadilo obiljem vode, teče na sve strane, starim i novim putem, žubori. Da nije kamenih visova, čovjek bi pomislio da je negdje u Bosni. Inače, prostor općine Neum je ne samo kamenito nego i sušno područje, vode ni za lijeka, osim u Blacama, gdje je ne tako davno napravljen vodovod za urbani dio Neuma, dok glavnina vode stiže s vodozahvata u Gabeli kod Čapljine.

- Ovdje ima vode i kad kiše ne padaju - poče nam objašnjavati tijekom razgovora s gospođom Ružom njezin pristigli sin Paško, inače vrsni boćar: - Tlo je glinovito, drži vodu. Kažu da je to neka žica koja se pruža od Crne Gore sve do Istre. Sama glina, kako, zašto - to ne bih znao reći, ali ovdje postoje bunari od davnina, koji se pune vodom preko noći. Ako se po danu potroši, do jutra je bunar opet pun! Ovaj dio gdje su bunari zove se Podine, svaka kuća ovdje imala je po dva bunara. Sad smo kopali nove bunare da zadržimo vodu - kaže Paško te, povlađujući našoj znatiželji, nastavlja:

- Živjelo se ovdje do unatrag dvadeset, trideset godina, a onda su napravljene kuće uz more, sada se bavimo turizmom i pomalo obrađujemo zemlju. Nekad je ovdje svaka kuća imala po 4000 – 5000 trsova loze, sada nema loze, nema ni duhana koji se sadio, ostale su samo masline. Ja sam kod vrela Reznac, koje ni ljeti ne presušuje. Ove jeseni i zime posadio sam novih 120 maslina, još ću četrdesetak. Masline obrađuju i sade i drugi. Svi stanovnici Ilijina Polja oduvijek su imali isto prezime Ležinić. Kažu da smo podrijetlom iz pelješke Crne Gore - kaže Paško.

Ilijino Polje je poprilično staro naselje. U Osvrtu na neumsku toponimiju dr. sc. Domagoj Vidović navodi da je Marko Andrijašević, sofijski nadbiskup i apostolski upravitelj Trebinjsko-mrkanske biskupije, u svom izvješću o broju katolika i katoličkih obitelji iz 1733. godine donio i podatak da je "u Ilijinu Polju živjelo 10 katolika u tri obitelji".

- Radilo se mnogo i svašta – klačine, loza, duhan, masline, stoka… Bilo je ovdje svega, ovaca, krava, magaradi, konja… Zahvaljujući bunarima jako dobro smo prolazili. Nije lako bilo, recimo, ovce su odavde išle u planinu. Mi bismo nekad u svibnju prikupili po 300 – 400 brava pa gonili preko Vukova klanca i Metkovića na Jasenicu kod Čapljine - smješka se gospođa Ruža.

Turistička oaza
Od gospođe Ruže doznali smo da svi Ležinići dolaze u selo, ali nitko u njemu ne spava. Umrli se više ne pokapaju u groblju "Na polju", koje se održava, nego u Neumu. Ilijino Polje je, dakle, sada bez stalnih stanovnika, međutim, naš je dojam da bi s boljom cestom ovo naselje moglo postati prava turistička oaza. Samo je kilometar i pol od Neuma, iznad mjesta kruže galebovi, pirka maestral, jeseni, zimi i u proljeće žubore vode… Što je Neum u odnosu na Ilijino Polje, samo more i ništa više. Uz poluotok Klek, Ilijino Polje je budućnost Neuma.

Otkriven veliki lanac prijevara: Varali su ljude preko pozivnih centara