Večernji List - najnovije vijesti iz Bosne i Hercegovine, svijeta, sporta, kulture i showbiza
Naslovnica Vijesti

Hrvati i Srbi: Oduvijek dva klana, dva naroda

I jedni i drugi su izvorno, kao i svi Slaveni, na Balkan sa sobom donijeli stara slavenska vjerovanja i mitove, no u biti, čulo se, najveća razlika između Srba i Hrvata jest u vjeri, zbog čega su najčešće i ratovali.
07. svibnja 2018. u 14:26 0 komentara 478 prikaza
Pogledajte galeriju 1/2

Istraživanje genske podudarnosti i genskog podrijetla Hrvata, koje je proveo institut FA iz Zagreba, a trajalo je dugih devet godina, u proljeće 2012. donijelo je najšokantnije od dosadašnjih otkrića vezanih uz podrijetlo hrvatskog naroda. Ispostavilo se da su sve dosadašnje pretpostavke o podrijetlu Hrvata bile potpuno pogrešne i da nismo uviđali očito jer je tada najnovija u nizu studija nedvojbeno pokazala da su Hrvati potomci Srba koji su negdje tijekom 10. stoljeća prešli na područja naseljena manjim slavenskim plemenima, koja su se priklonila toj skupini, te su tijekom istog stoljeća preuzeli ime Hrvat. 

Prema riječima autora ove analize, dr. Milorada Pavića, hrvatski gen zapravo je povezaniji s genom srpskih predaka nego genska struktura današnjih Srba, a zbog iznimno osjetljivih rezultata ovo će istraživanje, vjerojatno, čim bude objavljeno, odbaciti sve važnije institucije. Iz Instituta su stoga objavili kako su posljednjih nekoliko mjeseci razmišljali hoće li uopće objaviti rezultate, svjesni da njima dovode u pitanje cijelu povijest i odnose dvaju naroda.

Premda uznemirujuće, ovo otkriće objavljeno prije pet godina nije pretjerano unervozilo Hrvate iz vrlo prozaičnog razloga: znali su da se iza njega kriju luckasti umovi ekipe satiričnog portala Newsbar. No, u susjednoj Srbiji, gdje se prije nisu susreli s radovima te skupine zagrebačkih šaljivdžija, koji su zbog svojih uvrnutih skečeva protjerani i s nacionalne televizije, ta je vijest izazvala cijelu lavinu reakcija na društvenim mrežama, pa je i rasprava o genetskom porijeklu dvaju naroda ubrzo postala javna.

Čak 40-ak portala ozbiljno je prenijelo vijest o tome da je “švicarski institut Franjo Arapović” dokazao da su Hrvati podrijetlom Srbi. Na beogradskoj televiziji mogao se tako vidjeti tamošnji genetičar kako tvrdi da je proučio spomenuto istraživanje i utvrdio da je ono potpuno autentično, a u drugoj emisiji notorni Bora Đorđević pozvao se na isto istraživanje kao “općepoznato”. No, čak i kad je izvor ove vijesti naposljetku provaljen, ova je tema o zajedničkom ili manje zajedničkom podrijetlu dvaju naroda još određeno vrijeme punila novinske stupce i televizijske minute, kao povod za ozbiljniju analizu.

Mogao se čuti i pročitati cijeli niz komentara uglednih eksperata u ovom području koji su u najtiražnijim srpskim medijima vrlo ozbiljno teoretizirali na istu temu, opovrgavajući tezu ili dajući za pravo hrvatskom “istraživanju”. Genetičar Oliver Stojković, šef Instituta za sudsku medicinu Medicinskog fakulteta u Beogradu, tvrdio je da etničke grupe, kao što su Srbi i Hrvati, nisu biološki ni genetički entiteti.

– U svakoj analiziranoj populaciji postoji znatna količina genetičke raznolikosti koja nam onemogućuje da kod svih pripadnika jedne populacije nađemo neki zajednički genski biljeg. Drugim riječima, ne možemo naći neke biološke osobine (pa samim time ni njihovu genetičku osnovu) po kojima možemo razlikovati pripadnike različitih etničkih grupa. Etničke grupe, pa ni balkanski narodi, nisu biološki ni genetički entiteti, već sociološki konstrukti – kazao je profesor Stojković, dodajući da geografska bliskost dvaju naroda može imati utjecaj na izvjesni stupanj sličnosti genoma zbog miješanja pojedinaca.

– Otprije znamo da je sličnost između geografski bliskih etničkih grupa veća nego kad je riječ o prostorno i povijesno razdvojenim etničkim grupama – zaključio je profesor Stojković. I jedni i drugi su izvorno, kao i svi Slaveni, na Balkan sa sobom donijeli stara slavenska vjerovanja i mitove, no u biti, čulo se, najveća razlika između Srba i Hrvata jest u vjeri, zbog čega su najčešće i ratovali. Odnose između Srba i Hrvata kroz povijest karakteriziraju nesporazumi koji su katkad bili manje oštri, ali pokatkad su dovodili i do ratova. U svakom slučaju, nikad nisu bili potpuno mirni, uvijek je nešto smetalo – kazao je akademik povjesničar Dragoljub Živojinović.

No s obzirom na recentnu prošlost, na još nezacijeljene rane iz Domovinskog rata kao posljedicu velikosrpske agresije, u hrvatskom narodu ova tema – jesu li Hrvati i Srbi u pradavna vremena bili jedno pleme, jesu li u ove krajeve stigli zajedno te jesu li se tek u povijesnim i političkim okolnostima i uvjetima razvili u različite narode – u pravilu ne izaziva poriv na smijeh, eventualno tek za ozbiljniju analizu. – Hrvati nisu potekli iz Perzije, vrlo malo su Slaveni i bitno se razlikuju od istočnih susjeda Srba, Crnogoraca, Grka i Albanaca koji imaju više azijatskih, hunskih i tatarskih gena – tvrdi prof. dr. sc. Ivan Jurić, autor knjige “Podrijetlo Hrvata – Genetički dokazi autohtonosti”, koji mitsku predodžbu o dolasku Hrvata na more u 7. stoljeću smatra pogrešnom jer je među njihovim genima najviše onih koji pokazuju da su autohtoni starosjedioci, koji prebivaju na ovim prostorima već nekoliko desetaka tisuća godina, još od vremena paleolitika, odnosno starijeg kamenog doba.

– Duboko sam vjerovao da smo neolitskog podrijetla. Međutim, pokazalo se da narodi neolitskog podrijetla žive uglavnom istočno od nas. Tih gena Albanci imaju oko 60 posto, Crnogorci 50-60 posto, Srbi 33 posto, a mi samo 15. Kod nas su ostali dominantni starosjedilački paleolitski geni. Došao sam do zaključka da je naša jadranska obala odigrala ključnu ulogu u tome i da je u mezolitiku kod nas stanovništvo bilo tako dobro organizirano da smo prvi narod u valu koji je izrodila neolitska revolucija. Istog tog paleolitičkog podrijetla su i narodi sjeverno od nas, dok istočno od nas živi neolitičko stanovništvo. Razlika između nas i Srba, koji imaju mnogo veći udio tog neolitičkog genoma, velika je – tvrdi profesor Jurić, koji je do svojih rezultata došao na temelju 188 uzoraka iz Hrvatske i BiH koje je poslao u SAD na analizu.

Na temelju svih tih analiza zaključio je da su Hrvati autohtoni narod, a istraživanja su ga navela na zaključak da su autohtonost i kontinuitet osnovne značajke svih nalaza na ovim područjima te da nema nikakvih dokaza o doseljavanju Hrvata. Prema profesoru Juriću, isto su utvrdili i hrvatski povjesničari, no njihovi nalazi sustavno su se drukčije tumačili. – Došao sam do zaključka da su sinteze bile drukčije jer su nastajale pod utjecajem politike (južnoslavenskih ideja). Izvori arheologa i povjesničara koji nisu imali dovoljno utjecaja da čine sinteze zapravo nisu u suprotnosti s genetičkim rezultatima – objasnio je dr. Jurić. Pitate li politologa Anđelka Milardovića, ekspresno će u pet točaka razložiti zašto su Hrvati i Srbi dva posve različita naroda.

– To su dva naroda koji imaju različitu povijest, teritorij, kulturu, identitet i jezik. Etimološki, imamo različito porijeklo naziva naroda. Etnogenetski, antropološki, povijesno, institucionalno... različiti smo narodi. Ne živimo u istoj državi i ne govorimo istim jezikom. Jesu li Hrvati i Srbi ikada kroz povijest imali zajedničke političke institucije? Nisu, a Jugoslavija je druga priča. Jedno malo razdoblje živjeli smo zajedno, ali ne u Srbiji, nego u Jugoslaviji, a to što su i jedna i druga država bile velikosrpske, to je drugi problem. Danas smo u Europskoj uniji, prema kojoj oni mogu gledati samo dalekozorom. Imamo svoju, hrvatsku vojsku, svoju novinsku agenciju, svoju nacionalnu televiziju. Da smo isti narodi, kako bi to bilo moguće 2017. godine – pita prof. dr. Anđelko Milardović, ravnatelj Instituta za europske i globalizacijske studije. Dvojbe nema ni Denis Jevgenjevič Alimov, docent na katedri slavistike i balkanologije Sveučilišta u Sankt Peterburgu, autor nedavno objavljene intrigantne knjige “Etnogeneza Hrvata – formiranje hrvatske etnopolitičke zajednice VII. – IX. stoljeća”, koji je nedavno posjetio Zagreb.

– S velikom sigurnošću možemo tvrditi da ni u pradavna vremena Hrvati i Srbi nisu bili jedno pleme. Oni su graničili jedni s drugima, prožimali se stoljećima, ali nema nikakvih dokaza da su ikad bili neko zajedničko pleme ili klan. Istina, iz spisa Konstantina Porfirogeneta znamo da se pojava Srba na Balkanu poklapa s dolaskom Hrvata u vrijeme bizantskog imperatora Heraklija I. No, teorija nekakve masovne seobe naroda više nije aktualna, sumnja se u to da je došlo do nekakvih masovnih migracija, kako se to objašnjavalo u 19. stoljeću. Prema mojem mišljenju, glavnu ulogu u ta vremena igrali su socijalno-politički procesi i motivi. Upravo zato možemo govoriti o sličnosti u nastanku naroda i ranih srednjovjekovnih država Hrvata i Srba, ali etnogeneza tih dvaju naroda je različita. No, kako je slavenski jezik bio raširen u vrijeme Avarskog kaganata i to već u 6. ili 7. stoljeću, taj se jezik putem elite počeo koristiti i u srednjovjekovnoj Hrvatskoj, kao i u srpskoj državi. I to što su ta dva jezika slična, nije nikakvo čudo – izjavio je Alimov za Jutarnji list.

– Teza o navodnoj povezanosti Hrvata i Srba potječe uglavnom iz 19. stoljeća kad se formiraju moderne nacije. Prema teorijama iz prve polovice 19. stoljeća, kao glavni temelj za formiranje nacije smatrao se jezik. To je tzv. njemačka koncepcija nacije. Smatralo se, ako na nekom teritoriju postoje slični dijalekti i jezici, da je onda riječ o jednom, odnosno istom narodu. Upravo na toj “jezičnoj teoriji” rodila se pogrešna teza da su Hrvati i Srbi isto pleme i da su nekad bili isti narod... Intelektualci 19. stoljeća, još je kazao, na razne su načine vidjeli konture svojih nacija, stvarajući time različite nacionalne projekte na jezičnoj osnovi. Zbog sličnosti hrvatskog i srpskog jezika njima se činilo da su Hrvati i Srbi jedan narod, što je također rezultiralo nastankom odgovarajućih nacionalnih projekata poput onog jugoslavenskog. No taj jezični pristup bio je savršeno neadekvatan s obzirom na povijesnu stvarnost jer je bio u suprotnosti sa svim prethodnim razvojem Hrvata i Srba i njihovih identiteta. U potrazi za još nekim znanstvenim činjenicama bili smo u kontaktu i s dr. sc. Emilom Heršakom, profesorom na katedri za antropologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

– Ako mislimo o genetskoj vezi, tj. da svi imaju isto podrijetlo, onda je sasvim jasno da Hrvati i Srbi nisu isti po podrijetlu, ali tu treba opet istaknuti da nijedan europski narod nije jedinstven po podrijetlu. Gotovo svi europski narodi su “gemišt” po podrijetlu. I što se tiče povezanosti, treba uzeti u obzir da su i ljudi kajkavskog jezičnog podrijetla, poput Krleže, kulturno bliski i Slovencima, jednako ili više nego što su bliski Srbima. Različita od srpskog jezika također je čakavština, stara štokavština, ali ni nova štokavština nije ista kao srpski jezik, a osobito je različita od južnosrpskog jezika koji je blizak bugarskom i makedonskom. Riječ je o različitim linijama koje nisu sve ujednačene. I to se, s genetskom varijacijom, može se uzeti u obzir kao faktor različitosti – kazao je docent Heršak koji je u dugogodišnjoj karijeri znanstvenika objavio cijeli niz radova o različitim antropološkim, (socio)povijesnim i lingvističkim aspektima migracije i etničnosti.

Ali različitost po podrijetlu, po identitetu i slično, ne znači da ne moramo pokušati konačno nadvladati naše sukobe i uspostaviti normalne odnose koji bi bili korisni i jednima i drugima. Paradoksalno, sukobe između Hrvata i Srba izazvale su austro-ugarske sile. Prema jednoj tezi, rad “Načertanije”, koji je 1844. napisao srpski književnik i političar Ilija Garašanin, nastao je pod utjecajem zapadnjaka koji su poticali taj sukob s Rusijom i navodno je i Austrija potaknula rat Srbije s Bugarskom. I razumije se, Austro-Ugarska je sprečavala spajanje Dalmacije s Hrvatskom i poslije također Bosne s Hrvatskom (u vremenu kada su mnogi muslimani sebe smatrali Hrvatima). I znamo da su neki ključni sukobi između Hrvata i Srba nastali kada je Hrvatska bila pod upravom Khuena Héderváryja.

Dakle, vanjski faktori utjecali su na razvoj sukoba između Hrvata i Srba ili Srba i Hrvata, i može se pomisliti da su i za vrijeme posljednjega rata vanjski faktori na to djelovali – zaključio je dr. sc. Emil Heršak. Da rasprava na ovu temu nipošto nije zaključena, pa ni u znanstvenoj zajednici, pokazuje i primjer dr. Elvire Klonowski, antropološke forenzičarke rođene u Poljskoj koja već godinama živi u Bosni i Hercegovini, a koja je na svoj način stručno objasnila pojmove identiteta. – Susrećući se u svojem poslu svakodnevno s posmrtnim ostacima žrtava iz nedavnih ratova na Balkanu, zaključila sam mnogo o ljudima s ovih prostora. Svi ljudi koji žive u BiH isti su, nema ni najmanje razlike. Kosti Hrvata i Srba (pa i Bošnjaka) identične su. Uostalom, čovjek iz Arizone nikad za sebe ne kaže da je Arizonac, već Amerikanac – poentirala je dr. Klonowski pa ponovno rasplamsala vatru žustre diskusije koja na ovim prostorima tinja vjerojatno od doseljavanja dvaju naroda.

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.