Mnoštvo vjernika iz župa Lepeničke doline, od Brestovska, Gromiljaka, Kiseljaka do Fojnice i Kreševa,potom Lašvanske doline, Busovače i Viteza te vrbaske regije, Uskoplja i Bugojna, hodočastilo je na Stari grad Kaštela, jednu od najstarijih građevina koje dokazuju franjevačku prisutnost u BiH. Smještena je na obroncima planine Zahor, na tromeđi općina Busovače, Kiseljaka i Fojnice.
Mnogi od hodočasnika došli su pješice, neki i motociklima, ali većina je šumskim putevima iz više pravaca došla do odredišta, kapelice nadomak Starom gradu gdje je danas služena misa. Kaštela su teško pristupačna, ali su onima kojima uspiju spustiti se strim i klizavim putom jasno vidljivi tragovi starog grada, koji se u povijesnim dokumentima spominje već u XV. Stoljeću. Smještena na nadmorskoj visini od 1158 m, ova tvrđava, uz Kozograd, nalazi se na najvećoj nadmorskoj visini od svih starih gradova u Bosni.
Prema predanju, u pećinama su se skrivali fratri na čelu s fra Anđeom Zvizdovićem koji je s Kaštela, kao predstavnik bosanskih franjevaca sišao na Milodraž 1463. godine, te od Sultana Muhameda II dobio povelju zvanu Ahdnama, kao jamac opstanka katolika u BiH nakon turske okupacije.
O Ahdnami su do danas mišljenja podijeljena, a potez fra Anđela Zvizdović i njegov načinu očuvanja katoličkog puka aktualan je i u današnjem vremenu. O njemu su na Kaštelima govorila dvojica franjevaca Bosne Srebrene fra Mirko Majdandžić, župnik župe Brestovsko i fra Mario Katušić, gvardijan Franjevačkog samostana u Fojnici u kojemu se čuva Ahdnama. „Isto pitanje koje fra Anđeo
Zvizdović sebi postavljao, mnogi od nas postavljaju sebi i danas. Je li bolje ostati na svome s drugačijima ili otići među svoje na tuđe ? I fra Anđelu su mnogi obećavali pomoć i Vatikan i kršćanska Europa, ali pomoć nije stizala ni od koga. On nam je svojim potezom pokazao da je uz hrabrost, žrtvu i ljubav moguće čudesa napraviti jer da on nije od sultana zatražio zaštitu danas bi ovo bio Alžir, Tunis ili Maroko“, smatra fra Mirko Majdanžić.
O hrabrosti prije svega fra Anđela Zvizdovića i spremnosti na dijalog s onima koji misle drugačije u propovjedi je govorio fojnički gvardijan fra Mario Katušić.
„Na leđima franjevaca toga doba odjednom je pao pretežak križ. Strana vojska dolazi, a pomoći niotkuda i onda jedan maleni fratar hrabro odluči istupiti pred moćnog sultana koji je u njemu tu hrabrost i ljubav prema ovoj zemlji prepoznao i počinje njihov dijalog. Molitva i dijalog sa svima koji misle drugačije pomogli su fra Anđelu Zvizdoviću ne da riješi katoličko i hrvatske pitanje već da se
izbori za opstanak katolika u ovoj zemlji“, poručio jee fojnički gvardijan mnoštvu okupljenih na Kaštelama.
Uz prekrasnu i netaknutu prirodu, mnogi su danas mogli osjetiti duh vremena u kojemu su franjevci koji su se sklonili u Kaštele morali donositi teške odluke o kojima se i više od pet stoljeća raspravlja.
Po onoj pučkoj „lako je biti general poslije bitke“ teško je uistinu znati koji bi potez tadašnjih franjevaca bio najbolji. No, nikako ne treba zaboraviti okolnosti vrlo teškog vremena dolaska okupatora s jedne strane i izostanka pomoći s druge. Katolici su ipak ostali na ovim prostorima, a borba za njihov opstanak i jednakopravnost hrvatskog naroda traje i danas. Na obroncima planine
Zahor i u tišini Starog grada fra Anđeo je molio i meditirao, a njegova subraća koja su na službi u okolnim župama zazvala su danas upravo njegov blagoslov na vjernike te ih pozvali da barem jednom godišnje posjete ovo prelijepo povijesno odredište. Nakon mise na Kaštelama, vjernici su okrijepili uz vojnički grah, a potom i zapjevali oživljavajući mjesto koji tišinom poziva na moliltvu i susret s Bogom i prirodom.
