Ivan Vukadin godinama je bio čovjek koji je iz izbora izlazio kao pobjednik. Mijenjale su se funkcije, političke okolnosti, pa na kraju i stranka, ali je Vukadin uspijevao sačuvati snažnu političku bazu u Tomislavgradu i Hercegbosanskoj županiji, te je za mnoge i bio i ostao jedan od najozbiljnijih hrvatskih dužnosnika u BiH, netko koga se prije deset godina spominjalo i u kontekstu, ako itko može Čovića naslijediti...
I od tada se svašta dogodilo. Opći izbori 2026. donijeli su mu prvi ozbiljniji politički udar nakon dugog razdoblja dominacije.
Godine 2008. prvi je put izabran za načelnika Tomislavgrada osvojivši 5203 glasa. Četiri godine poslije dobiva 5615 glasova i drugi mandat, a 2016. sa 4804 glasa osvaja i treći uzastopni mandat.
A onda dolazi politički lom koji je mogao označiti kraj njegove karijere, ali dogodilo se suprotno.
Nakon sukoba i razlaza s HDZ-om BiH, Vukadin 2020. s ljudima koji su napustili tomislavgradski HDZ gradi Hrvatski nacionalni pomak. Uz njega tada prelazi gotovo cijela struktura tamošnjeg općinskog odbora, vijećnici, županijski zastupnici i dio dužnosnika. Okupio je, može se reći, neke od najkvalitetnijih ljudi, a uspješno je dovodio i svježu krv.
Već na izborima te godine novi projekt pokazuje snagu. HNP osvaja 11 od 25 vijećničkih mjesta u Tomislavgradu, a Ivan Buntić, kandidat koalicije HNP-a i HDZ-a 1990, osvaja načelničku poziciju. Vukadin iste godine odlazi korak više i, uz potporu 17 zastupnika, postaje predsjednik Vlade Hercegbosanske županije.
Na Općim izborima 2022. HNP ide još dalje. S 4853 glasa i 18,78 posto postaje najjača pojedinačna lista za Skupštinu HBŽ-a, ispred HDZ-a BiH i HDZ-a 1990, te osvaja pet mandata. Sam Vukadin dobiva čak 2889 preferencijalnih glasova, odnosno gotovo 60 posto svih glasova vlastite liste.
Nakon dugih pregovora Vukadin je u veljači 2024. ponovno sastavio Vladu, i to bez HDZ-a BiH, prikupivši potrebnih 17 glasova u Skupštini.
Iste godine stiže još jedna potvrda moći. Na lokalnim izborima 2024. HNP osvaja 3323 glasa i deset vijećničkih mandata u Tomislavgradu, a Ivan Buntić s 4783 glasa osvaja još jedan načelnički mandat.
Drugim riječima, od 2008. do 2024. gotovo svaki važniji politički potez Ivana Vukadina završavao je uspjehom.
A onda je došla 2026.
Vukadin se priključio projektu Hrvatske petorke – HDZ-a 1990, HRS-a, HNP-a, HDS-a i HSS-a – koja je kao zajedničkog kandidata za hrvatskog člana Predsjedništva BiH izabrala Zdenka Lučića. Vukadin je 5. svibnja javno stao iza Lučića i govorio kako Petorka vjeruje da upravo njihov kandidat predstavlja ono što su stranke prethodnih godinu i pol zagovarale.
Ipak, cijeli je savez ostavljao dojam više izbornog sporazuma nego potpuno integriranog političkog bloka.
Vukadin je formalno bio dio tog projekta. U javnosti je ostala i slika zajedničkog političkog društva i nazdravljanja kandidatu, ali tijekom kampanje HNP i njegov predsjednik nisu ostavljali dojam da upravo oni predvode Lučićevu kampanju.
Na kraju krajeva, kao čovjek koji je naučio pobjeđivati, bilo je logično da Vukadin bude vođa, barem neformalni, Petorke, no on se uglavnom držao sa strane.
I onda je stigla izborna noć.
Darijana Filipović pobjeđuje Zdenka Lučića u utrci za Predsjedništvo BiH i u Tomislavgradu.
Ni Vukadinov osobni rezultat više nije onakav kakav je bio. Prije četiri godine imao je 2889 preferencijalnih glasova, a sada ih prema preliminarnim rezultatima ima 1721. HNP je s 4853 glasa iz 2022. pao na 3729, odnosno 17,67 posto. Zadržava projekciju pet mandata, ali više nije najjača stranka u HBŽ-u.
HDZ BiH sada je uvjerljivo prvi s 6091 glasom, 28,87 posto i projekcijom sedam mandata, dok je HNP drugi s pet, a HDZ 1990 treći s četiri mandata.
Ovo nisu izbori na kojima je Vukadin politički nestao. Daleko od toga. I dalje je prvi po broju preferencijalnih glasova na listi HNP-a, njegova stranka zadržava pet zastupnika i u Tomislavgradu ostaje vrlo jaka.
Ali promijenio se odnos snaga.
Čovjek koji je 2022. mogao govoriti iz pozicije predsjednika najjače stranke sada pregovore dočekuje iza svog matičnog HDZ-a BiH. A čovjek kojega je podržao za Predsjedništvo BiH nije uspio pobijediti ni u Vukadinovu političkom uporištu.
Zato se nakon izbora legitimno postavlja pitanje: je li Vukadin pogriješio što je vlastiti politički kapital vezao uz Petorku i kandidaturu Zdenka Lučića?
Odgovor neće dati samo rezultat za Predsjedništvo nego ono što slijedi.
Za sastavljanje Vlade Hercegbosanske županije posljednjih se godina u praksi tražilo 17 od ukupno 25 ruku, zbog čega su pregovori nakon prethodnih izbora trajali gotovo godinu i pol.
Prema sadašnjoj projekciji HNP ima pet, a njegov dosadašnji partner HDZ 1990 četiri zastupnika. Devet ruku daleko je od potrebnih 17. Ni pobjednički HDZ BiH sa svojih sedam mandata ne može samostalno ni približno formirati vlast.
I tu se Vukadin ponovno može pokazati kao političar koji najbolje funkcionira kada počnu pregovori.
Pred njim su, pojednostavljeno, tri mogućnosti: pokušati održati dosadašnji blok i pronaći vrlo široku većinu, otvoriti potpuno nove odnose s matičnim HDZ-om BiH s kojim se, čini se, nikad na pravi način i nije rastao ili prvi put prihvatiti mogućnost odlaska u oporbu.