U katedrali Presvetog Srca Isusova u Sarajevu danas (14. veljače), za vrijeme svečane euharistije vrhbosanski nadbiskup metropolit mons. Tomo Vukšić za vojnog biskupa zaredio je člana Franjevačke provincije Bosne Srebrene mons. Miru Relotu, piše KTA/Nedjelja.ba.
Suzareditelji su bili vrhbosanski nadbiskup u miru, uzoriti kard. Vinko Puljić i nadbiskup metropolit zagrebački mons. Dražen Kutleša. S njima u zajedništvu bili su apostolski nuncij u BiH Francis Assisi Chullikat, biskupi: mostarsko-duvanjski mons. Petar Palić, banjolučki mons. Željko Majić, banjolučki biskup u miru mons. Franjo Komarica, pomoćni banjolučki biskup u miru mons. Marko Semren te još 30-ak (nad)biskupa. Koncelebriralo je 100-tinjak svećenika, među kojima su bili provincijali obiju Franjevačkih provincija u BiH fra Zdravko Dadić i fra Jozo Grbeš te generalni definitor Reda manje braće za slavenske zemlje fra Konrad Cholewa.
Služenje narodu
Nakon svečane ulazne procesije iz Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa do katedrale, uvodnu riječ izgovorio je mons. Vukšić pozdravljajući u prvom redu imenovanog biskupa Miru, a zatim i nazočne (nad)biskupe i svećenike iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Slovenije, Srbije, Crne Gore, Makedonije, Italije, Austrije, Albanije i Slovačke. Pozdravio je i rodbinu i prijatelje mons. Relote, vjernike iz Busovače gdje je on rođen, predstavnike drugih vjerskih zajednica i državnih vlasti, posebice Ministarstva obrane i Oružanih snaga Bosne i Hercegovine, te predstavnike diplomatskoga zbora i snaga NATO-a i EUFOR-a.
„Dragi mons. Miro, došli smo s tobom sudjelovati u molitvi i posvjedočiti, da ti želimo biti podrška u tvom budućem služenju narodu milosrdnoga Gospodina. Njega molimo, da nas sve nastavi podržavati u onomu što smo činili dobro i da nam oprosti slabosti, kako bismo mogli biti na slavu Boga i dobro svih njegovih stvorenja“, kazao je uvodno vrhbosanski nadbiskup.
Nakon navještena evanđelja prezbiteri pratitelji fra Petar Karajica i don Žarko Relota, dopratili su mons. Relotu do oltara čime je započeo obred ređenja.
U uvodnom dijelu apostolski nuncij mons. Chullikat pokazao bulu imenovanja i pročitao apostolski nalog.
Istina utjelovljena u život
Uslijedila je prigodna homilija naslovljena Budi uzor vjernicima u riječi, vladanju i ljubavi na početku koje je mons. Vukšić iskazao radost što je ova pokrajinska Crkva dobila novog biskupa. Osvrnuo se potom na navještaj s početka starozavjetne Knjige proroka Jeremije, jedan od onih odlomaka iz Svetoga Pisma koje Crkva predlaže za razmatranje u slavljima biskupskoga ređenja protumačivši kako je Jeremija svojim izabranjem bio zatečen i iznenađen te je iskazao bojazan i pokušao se osloboditi tako važne odgovornosti. „U tom smislu, u ovom slavlju, koje označava početak novoga biskupskog služenja, na osobit način snažno odjekuju riječi koje je Gospodin Bog uputio Jeremiji na početku njegove proročke službe. Ponajprije, potvrdio je Gospodin svoje izabranje novoga proroka i potom ga pozvao da ide k onima kojima ga On šalje i kazuje im sve ono što će mu On narediti. Poziva potom Bog Jeremiju da se ne boji i obećava da će uvijek biti s njim da ga izbavi te mu je u tu svrhu u usta stavio riječi svoje (usp. Jer 1,7-9). Po tomu je slika svakoga poslanika Božjega, a biskupa posebice“, istaknuo je mons. Vukšić obrazlažući kako je Jeremija i uzor „jer se najljepša oznaka njegovih spisa, života i djelovanja sastoji u tomu što ne prenose u prvom planu vjerske istine kao teorijsko znanje, nego što su ponajprije odraz ostvarenih istina vjere i utjelovljenih u njegov život.“
Nadalje, progovorio je i o poslanju Isusovih učenika kojima je dao zadaću propovijedati istinu da se približilo kraljevstvo Božje. „Isus šalje apostole također zato da zažele mir svakoj kući u koju uđu. To je mir, koji je posljedica primjene Božjih pravila. Odnosno, radi se o miru koji odgovara kraljevstvu Božjemu, vladavini Božjih pravila, vječnomu miru, Božjemu miru, koji je oznaka posvemašnje sloge između Boga i čovjeka, čovjeka i čovjeka, naroda i naroda, države i države. Stoga je navještaj mira Božjega ustvari propovijedanje samoga Krista. On je, naime, kako poučava apostol Pavao, mir naš jer je On, kao primijenjeno pravilo Božje, u svom tijelu razorio svako neprijateljstvo i sve pregrade razdvojnice te navijestio mir onima daleko i onima blizu pa po njemu jedni i drugi u jednome Duhu imamo pristup Bogu (usp. Ef 2,14-17)“, pojasnio je nadbiskup Tomo.
Svjedok nade primjerom vlastitoga života
Govorio je zatim o biskupskoj službi tj. o redu biskupa koji je u Crkvi naslijedio kolegij apostola u učiteljstvu i pastirskoj upravi. „Biskup je poslan biti svjedok nade primjerom vlastitoga života čvrsto ukorijenjenog u Bogu i potpuno predanoga službi Crkvi. Pri tomu on zna, da je Kristovo evanđelje iznad svake službe u Crkvi. Ono svima njima ravna i svaku usmjerava. U tu svrhu, zadaća biskupa je navješćivati cjelovito evanđelje, odnosno izlagati čitav misterij Krista i vječno blaženstvo, i pozivati ljude da žive u skladu s pravilima evanđelja. Istovremeno, njihovo je poslanje svojim životom pokazivati i riječima tumačiti volju Božju, da treba poštivati svaku ljudsku osobu i njezinu slobodu, pogotovo čovjekov život, obitelj, njezino jedinstvo i čvrstoću, rađanje i odgoj djece“, rekao je vrhbosanski nadbiskup dodajući kako je poslanje Isusovih apostola izlagati etička načela za rješavanje teških i važnih pitanja vlasništva, stjecanja i pravedne raspodjele materijalnih dobara, mira i rata te bratskih odnosa i jednakosti među svim ljudima i narodima.
Istaknuvši kako živimo u vremenu „kad se množe pojedinci i sustavi što neodgovornim ponašanjem i teškim riječima kradu nadu ljudima, siju strah, izbjegavaju dijalog, ne potiču gospodarski razvitak, ili kad otežavaju poštivanje prava čovjeka i naroda, kad većinska skupina zlorabi zakon protiv dostojanstva manjinske zajednice te se, zbog svega toga, odgađa izgradnja pravednoga društva“, te kako se zbog toga mora „u ime Božje dobrim primjerom pokazivati što je volja Božja i kako bi trebalo biti te radi toga i javno podizati glas“.
„To je jedna od moralnih obveza svih crkvenih službenika, a posebice biskupa i dio je njegova poslanja“, podcrtao je mons. Vukšić naglašavajući kako je „čast biti navjestitelj evanđelja, svjedok njegovih vrednota i tumač društvene etike“.
Na kraju propovijedi, s obzirom na posebnost službe vojnog biskupa koja je, kako je kazao, također obilježena potrebom izravne suradnje s odgovornima u državnim ustanovama, osobito radi izgradnje i jačanja pravednoga mira, nadbiskup Tomo se dotaknuo biskupskog gesla mons. Relote Sluga Božjega mira, kazavši kako je taj mir „Božji dar i zadatak povjeren da ga šire koji žive evanđelje s poniznošću, krotkošću i u duhu bratstva. Geslo tako sažima duhovni i pastoralni program te poručuje, da je biskupska služba usmjerena na izgradnju mira, pomirenja i jedinstva među ljudima.“
„Želimo ti, dragi Miro, Božji blagoslov da u budućem služenju budeš uzor u riječi, vladanju, ljubavi, vjeri i čistoći. Njeguj milosni dar koji ti je dan polaganjem ruku prisutne braće biskupa. Oko toga nastoj i neka tvoj napredak bude svima očit“, obratio se zaključno imenovanom biskupu poručivši: „Pripazi na samoga sebe i na poučavanje drugih! Jer to vršeći, spasit ćeš i sebe i one koji te budu slušali.“
Obred ređenja
Potom je uslijedio sam čin biskupskog ređenja na početku kojeg je mons. Relota obećao sve do smrti vršiti službu što mu je od apostola povjerena, vjerno i ustrajno propovijedati Kristovo evanđelje, čuvati čistim i cjelovitim poklad vjere, graditi i trajno ostati u Kristovoj Crkvi i u jedinstvu sa zborom biskupa pod vlašću nasljednika Petra apostola, biti poslušan Svetom Ocu, brinuti za sveti Božji narod te biti ljubazan i milosrdan prema siromasima i tuđincima i prema svima koji oskudijevaju.
Dok je ređenik ležao na tlu pred oltarom, biskupi, svećenici, redovnici, redovnice i sav puk pjevali su Litanije svih svetih.
Središnji čin ređenja bilo je polaganje ruku glavnog zareditelja mons. Vukšića na glavu ređenika što su potom učinili i suzareditelji kard. Puljić i mons. Kutleša te nuncij kao i svi nazočni nad/biskupi.
Tijekom molitve ređenja nad glavom ređenika držan je otvoreni evanđelistar. Potom je nadbiskup Vukšić pomazao glavu ređenika Mire uljem svete krizme te mu dao evanđelistar, na ruku stavio biskupski prsten, a na glavu solideo i mitru. Predao mu je i pastirski štap kao znamen biskupstva. Pri završetku obreda ređenja biskup Relota izmijenio je cjelov mira sa svim nazočnim biskupima.
Služenje u poniznosti
Nakon popričesne molitve govore zahvale imali su: nuncij Chullikat, uime biskupâ mons. Kutleša, uime Provincije, redovnikâ i redovnicâ fra Zdravko Dadić, uime klera Vojnog ordinarijata generalni vikar Vojnog ordinarijata u BiH mons. Željko Čuturić, uime Ministarstva obrane zamjenik ministra obrane BiH Slaven Galić.
Zatim je nekoliko riječi uputio i zaređeni biskup Miro zahvalivši najprije papi Leonu XIV., a zatim i svima koji su sudjelovali u ovom slavlju. „Draga braćo i sestre, svoju biskupsku službu želim živjeti kao služenje – u poniznosti, blizini svakom čovjeku i vjernosti Evanđelju.
Posebno ću nastojati biti blizu pripadnicima Oružanih snaga, pružajući im duhovnu podršku, ohrabrenje i molitvu u njihovoj časnoj službi za mir i sigurnost. Molim vas: pratite me svojom molitvom, kako bih, oslonjen na Božju milost, bio dobar pastir povjerenom mi stadu“, pozvao je vojni biskup.
Na kraju euharistijskog slavlja novi vojni biskup je, u pratnji svojih suzareditelja, prošao kroz katedralu podjeljujući biskupski blagoslov.
Liturgijsko pjevanje animirao je hor Magnificat pod ravnanjem fra Emanuela Josića.
Otvori KEKS Pay
