Dva-tri kilometra iznad Širokog Brijega, u teško pristupačnoj klisuri rijeke Lištice, natkrivenoj strmim kamenim liticama, uz bistri izvor Borak, nalazi se malena plodna dolina s uredno obrađenim vrtovima, obrubljenim suhozidom, gustim vrbicima i smokvama, piše Večernji list BiH.
Na sve strane ostaci starih Lončarevih mlinica, od kojih su neke prije 50–60 godina danju i noću mljele pšenicu, ječam, raž, kukuruz te u stupama prale i “stupale” gunje, jačerme, rute i drugu robu. Slatke i plodne njivice, također u vlasništvu donjegračkih Lončara, zasađene su krumpirom, mahunama, kupusom, raštikom, lukom, rajčicama. Na desnoj obali potoka Borak okomita je litica na kojoj su prije stalno kružili orlovi, a sada ih više nema jer je i ovdje “stigla civilizacija”.
Malo nizvodno na strmoj kamenoj litici još se naziru ostaci kule – po legendi dvorca ilirske kraljice Teute, koja je oko 230. godine prije naše ere posjetila Borak i ostala očarana mjestom pa joj je muž Agron sagradio ljetnikovac. Legenda kaže da je Teuta i umrla u Borku, ali joj se za grob ne zna. Izletnici – rekreativci, često, osobito ljeti, svakodnevno šetaju od grada do Borka i natrag. Oni hrabriji i radoznali produže šetnju prema sjeveru teško pristupačnim kanjonom do mjesta gdje su u siječnju 1985. sestre Šima i Draženka Čuljak sedam dana ostale u napristupačnoj klisuri, na skrovitom mjestu, zatrpane u snijegu i... ušle u legendu. No, ova je staza suviše zahtjevna i za iskusne planinare pa rekreativcima savjetujemo da je ne pokušavaju osvojiti. Ako im je već do šetnje i hvatanja kondicije, neka skrenu na istok i propješače dva–dva i pol kilometra makadamom cestom, “ponegdje” i asfaltiranom do Donjega Graca.
Odatle mogu pješačiti pravom asfaltiranom cestom do Širokoga ili kod Bošnjakovih kuća skrenuti desno, pa gotovo okomitom stazom kroz kamenjar doći do talijanskog bunkera iz onoga tamo rata, odakle puca pogled na širokobriješku dolinu, od Visoke glavice do Knešpolja i Blata. Mogu ako žele (a mnogi žele...) satima razgledati panoramu, a onda se spustiti u dolinu i uz kultiviziranu šetnicu stići u grad na kavu ili pivo... ili se sretno umorni zavaliti u krevet i slatko odspavati.
Borak ima nekoliko izvora s bistrom hladnom vodom koja izvire iz brda ispod zaseoka Rodošice. Nekad su se tu napajali pastiri i njihova stada. Sada su mještani Donjega Graca lijepo uredili izvor te u sjeni desetak vitkih oraha uredili roštilj, postavili klupe i stolove te blagdanima, ali i drugim danima, dolaze ovdje na izlet. Uz Gračane, česti su gosti njihovi prijatelji i rodbina iz Širokoga ili Mostara te “dijasporci” iz Amerike, Njemačke, Kanade, Australije... U utorak je bilo posebice veselo i sadržajno. Veselo društvo “okrenulo” je janje na ražnju, zapalilo roštilj, ohladilo blatinu, žilavku, pivo... Nazdravljalo se uz gangu i bećarac, uz “rock, folk i šlagere”, a Ilija je vješto, “sitno i gusto”, prebirao žice gitare. Pjesma se orila Borkom i niz dolinu dopirala do grada, od jutra do mraka. Pao je dogovor za reprizu sljedećeg vikenda. Uz gitaru, ekipa će donijeti i harmoniku, pa i klavir ako zatreba!•
