Na zagrebačkom Krematoriju danas je ispraćena Julienne Eden Bušić, američko-hrvatska književnica, prevoditeljica i politička aktivistica koja je preminula prošlog tjedna u 78. godini.
Julienne Bušić rođena je 1948. godine u američkoj saveznoj državi Oregon. Studirala je germanistiku i lingvistiku u Sjedinjenim Američkim Državama te u Beču, gdje je krajem 1960-ih upoznala svoga budućeg supruga, jednoga od najpoznatijih hrvatskih emigranata Zvonke Bušića Taika.
Godine 1976. sudjelovala je u otmici američkog aviona zbog čega je i osuđena na doživotni zatvor. Puštena je 1989. godine.
Nakon što je izašla iz američkog zatvora, život je nastavila u Hrvatskoj, gdje se posvetila književnom i prevoditeljskom radu. Tijekom godina objavila je više knjiga i eseja.
Osim obitelji i bližnjih, došli su Ljubo Ćesić Rojs, Damir Zorić, Dario Kordić, Ivić Pašalić, Miro Gavran, Zvonimir Frka-Petešić, Stjepan Šterc, Zvonko Milas i drugi.
Svoju je veliku i iskrenu prijateljicu na posljednji počinjak ispratio ispred odra, uz ostale svećenike, i provincijal Hercegovačke franjevačke provincije fra Jozo Grbeš, koji se od nje oprostio posebno emotivnim pismom:
- O, Julienne! Jedna, jedincata Julienne! Znali smo se dugo. Dobro se znali. Prijatelji smo koje je povezivala ljubav prema istini i Hrvatskoj! Nisam čvršću, slobodniju, bolju ženu nikada susreo. Čast mi je uvijek bila s njom biti. Svaki dan od nje čuti riječ. O kako je bezgranično Hrvatsku voljela! U zatvoru zbog nje. U slobodi za nju. To je ljubav. Bezgranična, bezuvjetna, bezinteresna! Pisala je, tražila je, istraživala je, borila se samo za istinu. Vrhunski intelektualac! Sjećam se godinama neumornog traženja slobode za Zvonku. Zauvijek ću biti zahvalan da sam mogao biti dio…putovanja u zatvor i svih muka i nadanja.
Pisala je memoare. O tako često sam napominjao i molio ju da piše, koraca naprijed. Pisala je, ali završetak će pisati povijest…
U Hrvatskoj nisu ju mnogi razumjeli. Takva je valjda sudbina velikih. Napadali su nju kao i Zvonka. Tako to valjda uvijek ideologije rade. Njih istina nikada nije ni zanimala.
Nisu joj kazali niti hvala! O kako smo u zahvalnosti škrti. O kako joj dugujemo. Njeno ime bit će ipak uvijek među najvećim ženama hrvatske povijesti. Vjerujem doći će vrijeme kada će njeno ime biti tamo gdje zaslužuje! Bog ljubi istinu. On je istina! Vjerujem da je ime Julinne Bušić u tom kraljevstvu istine - stoji na kraju pisma koje je preminuloj Julienne Bušić upustio provincijal fra Jozo Grbeš.
Otvori KEKS Pay
