U zemljopisu i povijesnom pamćenju Bosanske Posavine postoje mjesta čije se stvarno značenje i veličina ne mogu izmjeriti tek pukim brojem stanovnika u službenim demografskim registrima, niti se njihova snaga može svesti na zbroj kvadratnih kilometara. Neka se mjesta, naime, mjere isključivo dubinom duhovne ukorijenjenosti, snagom ljubavi i nepokolebljivom odanošću naroda koji iz njih potječe. Jedno od takvih zavičajnih utočišta, ugniježđeno u pitomom posavskom krajoliku, jest župa Foča kod Doboja koja obuhvaća sela Foču, Johovac, Bukovac, Vranduk, Komaricu, simbol stoljetnog trajanja, teških povijesnih iskušenja, ali iznad svega neuništive snage ljudskoga duha.
Tragična ratna zbivanja devedesetih godina 20. stoljeća ostavila su iza sebe duboke rane, teška stradanja hrabrih branitelja i civila koji su se hrabro odupirali agresoru, pustoš i masovni egzodus u ovome kraju. U vihoru stradanja, Fočani su, poput mnogih svojih sunarodnjaka iz Bosanske Posavine, bili prisiljeni napustiti svoja obiteljska ognjišta te potražiti novi dom i egzistencijalnu sigurnost širom Hrvatske, Europe i prekooceanskih zemalja. Prognani s rodne grude, u skromnim su zavežljajima ponijeli ono najvrjednije što su imali, vjeru, živu uspomenu na svoje domove i duboko urezan zavičajni identitet.
No, ono što se u prvi mah mnogima činilo kao trajni gubitak i konačni nestanak jedne autohtone hrvatske katoličke zajednice, pokazalo se samo kao privremena geografska dislociranost. Jer ljubav prema Foči nije stvar koja s vremenom blijedi, niti je to emocija koju daljina može oslabiti. Unatoč proteku desetljeća, tisućama kilometara razdaljine i izazovima integracije u novim društvima, žila kucavica koja neraskidivo spaja Fočane s njihovim selom ostala je netaknuta, kucajući ujednačenim i snažnim ritmom.
Zemlja predaka kao svetinja
Ono što danas daje osobiti osjećaj ponosa jest činjenica kako Fočani ne prodaju svoju djedovinu. U današnjem vremenu ubrzane komercijalizacije, općeg otuđenja i olakog odricanja od vlastite baštine, u Foči se zemlja predaka čuva s velikim poštovanjem. Ovdje se očevina ne promatra kroz prizmu tržišne vrijednosti ili hektara; ona je za svakog Fočanina čuvar obiteljskog imena, spomenik znoju i žuljevima djedova, baka, očeva i majki te trajna spona s vlastitim porijeklom. Svaki pedalj ove posavske zemlje natopljen je trudom, molitvama i nadama generacija koje su je stoljećima obrađivale, od zaborava branile i ostavljale svojim potomcima.
Upravo zato, unatoč svim surovostima moderne svakodnevice, život se u sela fočanske župe neumoljivo i dostojanstveno vraća. Nije to nikakav masovni povratak u klasičnom smislu, ali jest neprekinuti, duboki ritam građenja, uređenja domova i obiteljskih susreta koji ovom kraju udahnjuju novu snagu. Svaki vikend, a osobito u ljetnim mjesecima, povodom patrona župe i velikih blagdanskih slavlja, svi putevi koji vode prema Foči ponovno ožive. Raseljeni župljani iz svih dijelova svijeta, od Zagreba, Slavonskog Broda, Rijeke, Minhena, Beča… pa sve do prekooceanskih destinacija, hrle natrag svom zavičajnom izvorištu. U zraku se tada osjeća posebna energija: miris zavičajne zemlje, smijeh na seoskim putevima i radost ponovnog susreta. Posebno bude svečano za Veliku Gospu kada Foča podsjeća na prijeratna vremena.
No, najljepša i najohrabrujuća slika današnje župe Foče nisu samo obnovljeni domovi, podignuti krovovi i fino uređena dvorišta. Najljepša slika jest nova generacija koja odrasta s dubokim osjećajem pripadnosti ovom kraju. Očevi i majke, djedovi i bake, ruku pod ruku dovode svoju djecu i unuke na kućne pragove svojih predaka. Uče ih gdje su im korijeni, gdje se prvi put potrčalo, gdje se uči obiteljski ponos i kako se kultura sjećanja pretvara u zalog budućnosti. Kroz te dragocjene susrete, Foča živi, diše i traje, prenoseći zavičajni žar na naraštaje koji tek dolaze.
Crkva na Kunari – srce župne zajednice
Kao što je obitelj odvajkada okupljena oko obiteljskog stola, tako je vjernička zajednica župe Foče stoljećima konstituirana oko svoje župne crkve na Kunari kao mjestu molitve, utjehe, duhovne okrepe i neraskidivog zajedništva. Crkva u Foči nije tek građevinska struktura od kamena i žbuke; ona je živa slika naroda koji u njoj moli i spomenik ustrajnosti koji svjedoči o pobjedi obnove nad razaranjem.
Ovih dana u župnoj crkvi u Foči vlada posebna radost, svečano ozračje i radni duh. U tijeku su opsežni, iznimno zahtjevni i temeljiti radovi na unutarnjem uređenju sakralnog prostora, koji liturgijskim obredima daju estetsko i teološko dostojanstvo kakvo ova župa u potpunosti zaslužuje.
Posebno ističemo i naglašavamo činjenicu da se svi ovi radovi izvode pod stručnim nadzorom te prema autorskom konceptu priznate arhitektice Ane Bosankić. Svojom iznimnom stručnošću, bogatim znanjem, istančanim osjećajem za lijepo te dubokim razumijevanjem teološke estetike i sakralnog prostora, arhitektica Bosankić osmislila je i uredila unutrašnjost crkve tako da ona polako izrasta u jedan od najskladnijih, najsvjetlijih i najdojmljivijih novijih sakralnih objekata u cijeloj Bosni i Hercegovini na ponos svih njezinih župljana.
Nakon brižljivih priprema i predanog rada vrhunskih majstora, u prezbiteriju crkve nedavno su postavljeni novi oltar, ambon, svetohranište te ostali prateći elementi liturgijskog namještaja. Svaki od ovih elemenata nosi duboku teološku simboliku čvrstoće, obnove i vječnog trajanja i izgradili smo ih donacijama naših dragih vjernika kojima ovim putem srdačno zahvaljujemo. Svi ovi elementi danas daruju unutrašnjosti crkve u Foči potpuno novu dimenziju svečanosti, sklada i duhovne sabranosti. Sve ove radove nadgleda i pomno prati fra Emanuel Josić, upravitelj materijalnih dobara župe Foča.
Međutim, obnova unutrašnjosti time još nije u potpunosti zaokružena. Pred župnom zajednicom je sljedeći veliki korak u uređenju: nabavka i postavljanje crkvenih klupa, projektiranih u potpunom vizualnom i materijalnom skladu s cjelokupnim novim interijerom. Time će unutrašnjost crkve dobiti svoju konačnu estetsku i funkcionalnu cjelovitost, spremna za doček svih vjernika i dobronamjernika koji u njoj traže duhovni mir i okrijepu.
Poziv na solidarnost: donirajte za jednu klupu
Građenje i opremanje Božjeg doma odvajkada su u hrvatskom i katoličkom narodu bili plod sloge, zajedničkih nastojanja i nesebičnog darivanja čitave zajednice. Nijedna generacija nije sama podizala svoje svetinje, nego u zajedništvu s ljudima dobra srca koji prepoznaju važnost ostavljanja plemenitog traga za sobom. Stoga ovim putem upućujemo iskren, otvoren i srdačan poziv svim poduzetnicima, privrednicima, obiteljima i ljudima dobre volje iz Bosne, ali i imućnijim poduzetnicima i općinama iz i Hercegovine, Hrvatske te cjelokupnog našeg iseljeništva širom svijeta da se svojom potporom uključe u ovu plemenitu akciju.
Vaš doprinos u ovoj akciji nije samo materijalna potpora ili tehnička nabava sakralnog namještaja; on predstavlja trajan otisak vaše ljubavi prema Bogu i zavičaju te ugradnju vašeg imena u temelje i unutrašnjost ovog obnovljenog svetog prostora. Svaka darovana klupa bit će trajno svjedočanstvo vaše dobrote, mjesto na kojem će sutra fočanska i posavska djeca, unuci i buduće generacije pronalaziti mir, sklapati ruke na molitvu i učiti kako se čuva vjera i djedovina.
Ujedinimo snage još jednom! Pokažimo da je naša vjera živa, da su naša srca široka i da je naša ljubav prema Foči i zavičaju jača od svih povijesnih nedaća. Budimo graditelji nade i ostavimo dostojanstven, prepoznatljiv zalog za budućnost ove ponosne posavske župe!
Fra Petar Jeleč