Ibrahim Mahalbašić (14) živi u Margetićima kod Novog Travnika u Bosni i Hercegovini i iako na prvi pogled djeluje kao obično dijete, u njemu se zapravo krije zreo čovjek iz čijih mudrosti i pogleda na život bi svatko od nas mogao naučiti nešto.
Život ga nije mazio otkad mu je, prije devet godina, preminuo otac pa sada živi s majkom i sestrom na seoskom imanju o kojem većinom sam brine.
Obitelj živi od dječjeg dodatka, a sve što treba osigurati mali Ibrahim radeći po kućama susjeda za dnevnice.
Prije godinu dana, on je za Youtube kanal Srednja Bosna danas pričao o teškom životu, radu, nedaćama i svemu što čini njegov svijet, život mališana koji je morao odrasti prije vremena.
"Imam šest duluma obradive zemlje, imam jedan voćnjak. Naravno, volio bi zemlju obrađivati sebi i ovako, nekome priskočiti, da zaradim. Sad radim ručno, ali mi netko uskoči, uzore, pokosi. Samo jednu njivu obrađujem i imam još jednu, tu ne sijem ništa, kosim samo. Da imam traktor, moglo bi se tu nešto orati, frezirati, uzeo bi se nekoi novac", priča dječak.
O traktoru kao najpotrebnijem alatu i nedosanjanom snu ne prestaje pričati, a kako majka ne radi nigdje, snalaze se tako što Ibrahim nakon škole cijepa drva i pomaže po selu za novac.
"Donesem kući novac, što treba kupiti – kupim. Pametno ulažem. Malo pomalo se ostvari sve, od jednog traktora – dva, tri, četiri, pet. Sve to ide svojim tijekom. Moglo bi se naučiti voziti, voze djeca ovdje. Jedino kad daš djeci da luduju, da dižu traktore, može se svašta dogoditi, a ne vjerujem da je opasno ovako. Treba samo znati voziti", kaže Ibrahim, prenosi Radiosarajevo.
Stoke trenutno, kaže, nema. Kravu koju je obitelj imala, morao je da prodati jer nisu mogli o njoj brinuti.
"Prodao sam kravu, morao sam prodati. Mami je 'otišla' ruka, tetiva, i morali smo je prodati, jer nismo mogli više s njom vladati. Krava nije bila ni bijesna, ali kad ode ti ruka, ne može se više. Živimo kako možemo, eto. Ne trošimo na gluposti, radije kupimo vreću brašna, nego neku glupost. Ulje je sad poskupilo, ali ja sam, sreća, sebi naspremio i brašna i ulja", priča dječak.
Susjedi i rođaci ne pomažu, osim kad treba uzorati zemlju, pa sve ostale poslove obavlja sam, ipak, stigne i da se zanima onim što njegovi vršnjaci najviše vole.
"TikTok malo prelistam, objavim koji video, ali više volim hodati po polju. Bolje se osjećam. Više volim da provodim vrijeme napolju, nego u kući. Volim šetati, odem u šumu ponekad, neko drvo dovučem kući. To je jako korisno. Volim i konje i koze, ovce, bikove", nabraja dječak.
Osim traktora dobrodošla bi mu, kaže, i krava da može uživati u mliječnim proizvodima, možda i zaradi od njih, ali ima jedan problem – nema štalu u koju bi je smjestio. Obećava da će učiti i završiti školu, jer bez nje, kaže, nema posla u tvrtki, ali iako ima samo 13 godina, već dobro analizira svijet oko sebe i zna kako treba živjeti.
"Kad se nauči na traktor od djeteta, poslije ti je lakše kad narasteš. Na primjer, ima mladića od 25, 26 godina, idu po kafama, a traktor mu ispred kuće stoji i ništa ne radi s njim. Treba odmah ići s traktorom, a ne glupirati se, dilati drogu, pušiti cigare i glupirati se po kafićima i razbijati čaše. To ne treba. Samo korisno, volim i ja ići u grad, ali ne dajem novac. I ona kocka, gledam ljude, to samo uplaćuju, 10 puta znaju otići do kladionice uplatiti. Od toga nema nikakve koristi, samo ulaži, kupi nafte… Samo bez veze troše vrijeme. Što u tome vide?", pitao se on na kraju razgovora tom prilikom.
Nakon godinu dana, a nakon reakcija na njegov način govora, novinar Srednje Bosne ponovno je otišao kod ovog dječaka. Tom prilikom, on je kratko rekao da ga nije briga što pričaju.
"To me ne zanima ni pet posto, neka objavljuju što hoće, baš me briga", rekao je on svoj stav na prozivanje od strane vršnjaka.
Nakon toga, dodatno je obrazložio svoje mišljenje na temu snimaka koji nastaju na temu njega, piše Srpskainfo.
"Po meni to nije ismijavanje. Svatko neka objavljuje što hoće, svatko ima svoje. Svi ćemo doći na sudnji dan, ako Bog da. Bog sve vidi", rekao je dječak.
