Tim Bonde Larsen, Danac koji je s 23 godine kao pripadnik danskog kontingenta mirovnih snaga UN-a došao u misiju u ratom zahvaćenu BiH, tri desetljeća poslije odlučio se vratiti u mjesto koje mu je za boravka u BiH najviše priraslo srcu - Kiseljak, piše Večernji list BiH. Larsen je u Kiseljaku boravio od proljeća 1993. do jeseni 1994. godine. Bio je jedan od 180 pripadnika danskog kontingenta, od nekoliko stotina pripadnika UN-a, koji su bili stacionirani u hotelu "Dalmacija" u Kiseljaku. Preseljenje zapovjedništva UN-a i drugih međunarodnih institucija iz Sarajeva u Kiseljak bilo je iz sigurnosnih i pragmatičnih razloga.
Misija u Kiseljaku
U Kiseljaku su pripadnici snaga UNPROFOR-a bez straha obavljali svoju glavnu misiju, dostavu hrane, lijekova, pomoć unesrećenima koja je podrazumijevala i dovoz bolesnih iz cijele BiH u Kiseljak iz kojega bi ih helikopterima UN-a evakuirali na liječenje u Hrvatsku. Također, misija im je bila i koordinacija među zaraćenim stranama u cilju uspostave mira. O detaljima misije i različitima događanjima, kao pripadnik kontingenta zaduženog za sigurnost zapovjedništva UN-a u Kiseljaku, Larsen nije mogao mnogo govoriti. Sjeća se tek da su svakodnevno brifirani o važnim događajima i aktivnostima te planovima aktivnosti za taj dan. Zanimljivo, u tim izvješćima nije bilo nekih važnih informacija poput ubojstva gvardijana i vikara Franjevačkog samostana u Fojnici fra Nikice Miličevića i fra Leona Migića u studenome 1993. godine.
Tim Bonde Larsen se za vrijeme prošlotjednog posjeta Kiseljaku i okolici susreo s ljudima koje je poznavao 1993. i s njima sklopio prijateljstva koja traju i danas. S njegovim domaćinom Vinkom Lučićem, u ratu časnikom za vezu Glavnog stožera HVO-a s UN-om, obišao je nekoliko destinacija koje su mu bile ključne u ratu. Među ostalim i putni pravac Tarčin - Kreševo - Kiseljak, najvažniju "žilu kucavicu" u dopremanju hrane i lijekova Sarajevu, Zenici, Tuzli i drugim mjestima središnje i sjeverne Bosne. - Bio sam jako mlad, zbunjen i nedovoljno informiran, kao i većina mojih kolega u misiji. Ono što me fasciniralo u BiH je ljepota zemlje, pitao sam se zašto ljudi ratuju u ovako lijepoj zemlji - prvi su Larsenovi dojmovi koje je stekao u BiH. Kao i mnogi drugi, uskoro je bio zatečen okrutnošću rata koji je bjesnio BiH i u kojem nitko nije bio pošteđen - pa ni oni najranjiviji, djeca s teškim mentalnim oboljenjima kao ni osobe narušena mentalnog zdravlja. I jedni i drugi bili su smješteni u zavode za zbrinjavanje - Drin i Bakovići, u općini Fojnica, koje je također posjetio sa svojim domaćinom i iz kojih nosi najbolnija sjećanja na rat u BiH. Scene koje je kao pripadnik UNPROFOR-a zatekao, posebno u Zavodu Drin, nikada nije niti može zaboraviti. - To su najpotresnije scene koje sam vidio u svom životu, bolesna, ostavljena djeca koja su potpuno izgubljena, prljava, gladna. To jednostavno ne možete zaboraviti. U istoj poziciji bili su i korisnici Zavoda Bakovići, s jednim od njih - Nesadom Skopljakom iz Zenice, kojega je bolest prikovala za invalidska kolica, sprijateljio sam se u ratu, ostao u kontaktu sve ove godine i s posebnom radošću susreo se s njim - kazao nam je Tim Bonde Larsen za nedavnog boravka u Kiseljaku i Lepeničkoj dolini.
Srce ga vuklo
Osim starih prijateljstava koja traju sve ove godine, Larsen je sklopio i neka nova, i to ne samo s ljudima. Kao ljubitelj životinja posjetio je udrugu za njihovu zaštitu "Šapa Kiseljak" te u razgovoru s volonterima Udruge saslušao njihove probleme oko zbrinjavanja i prehrane, napuštenih pasa i pasa lutalica. U okviru svojih mogućnosti potpomogao je udrugu, financijski i isporukom značajne količine hrane za pse.
Tim Bonde Larsen u Kiseljak je 30 godina nakon odlaska iz misije u ovom mjestu došao po vlastitoj želji. Jednostavno ga je, kaže, srce vuklo. - Meni su Kiseljak i cijeli ovaj kraj u srcu i jako sam želio doći. Posjetio sam i hotel Dalmaciju u kojemu smo bili smješteni. Žalostan sam što je u ovakvom stanju. S druge strane, ugodno sam zatečen promjenama koje su se dogodile, posebno u Kiseljaku. Puno je novih zgrada, objekata, mjesto je živo i zaista je prekrasno. Sretan sam što sam ponovno ovdje, a još sretniji jer su okolnosti potpuno druge - kazao nam je Danac Tim Bonde Larsen za nedavnog boravka u Kiseljaku. Uz oživljavanje uspomena, kako lijepih tako i onih tužnih i potresnih, prisjetio se i kolege iz misije, pripadnika belgijskog kontingenta koji je smrtno stradao na putu između Kiseljaka i Visokog. Obišao je mjesto na kojemu je izgubio život. S obzirom na kompleksnost sukoba, misija u Kiseljaku imala je minimalne gubitke i nezgode drugih oblika. Tim Bonde Larsen, po svemu sudeći, vratit će se u Kiseljak i BiH o kojoj, kaže, 30 godina poslije rata želi ispričati pozitivnu priču o lijepoj zemlji, ali i dobrim ljudima. Želi pokazati Kiseljak i BiH i svojoj obitelji. Nada se da je došlo vrijeme da mirovne misije zamijene misije predstavljanja BiH u nekom novom svjetlu. Ovoga puta Tim Bonde Larsen želi biti predstavnik upravo takve misije, misije širenja pozitivnih priča o BiH s kojom je odlučio krenuti iz Kiseljaka.
Srednjobosanski gradić ostao mu u srcu, tri desetljeća poslije zatečen njegovim razvojem i životnošću
