Prazni kiosci u BiH, a tek ponegdje može se pronaći Večernji list. To je “novo normalno” od 1. siječnja 2026. godine. Čini se kao da su se dogodili tektonski poremećaji. Željko Andrijanić koji je od 1. siječnja izvršni urednik i vodeća figura u bh. dopisništvu i sam nije zadovoljan ovakvom situacijom, piše Poslovni.hr.
“Ja koji sam u šest sati na nogama i koji sam se do jučer budio sa svim novinama iz Hrvatske u rukama, neugodno sam iznenađen. Uz moj Večernji, meni je jutro počinjalo s Jutarnjim, 24sata, Sportskim novostima, Avazom, Oslobođenjem, Nezavisnima… umjesto da razmišljam o sadržaju, u glavi mi je samo ta distribucija na koju s ove pozicije, nažalost, ne mogu utjecati već samo apelirati na sve rukovodeće aktere da se ona što prije riješi i da osim Večernjaka svugdje, svugdje budu i druge tiskovine”, kaže nam.
Kada će se nešto riješiti, ima li ikakvih informacija?
“Moje informacije govore da Uprava Večernjeg lista radi na tome da se situacija na čitavom bh. području riješi u što skorijem roku, ali nisu naši rukovodeći ljudi jedini u tome. Radi se o velikom lancu. Moramo biti svjesni, jedna velika tvrtka iPress koja je sve distribuirala potpuno je krahirala, nije to neki trenutačni pad već se tvrtka ugasila, a alternativa se ne može pronaći preko noći. Neke su distributerske mreže profunkcionirale, ali još je sve teška borba. Želim vjerovati da će se ovo riješiti što prije. Mogu reći da redakcija Večernjeg lista BiH radi novinu kao da je i dalje u rukama svake osobe u BiH, sadržaj je vrhunski. Portal Vecernji.ba nam je trenutačna alternativa, ali kao čitatelj mogu reći ono što će i naši čitatelji reći: “Ništa ne može zamijeniti papir i miris jutarnje kave”, govori Andrijanić.
Posebno je žalostan upravo zbog tih čitatelja koji ne mogu do omiljene novine.
“Onaj tko misli da je print mrtav nek uzme mobitel nekog iz bosanskohercegovačkog Večernjaka na 24 sata. Zovu nas poznati i nepoznati, žale se da ne mogu do novina, da ih premalo dolazi ondje gdje je distribucija profunkcionirala, da žele imati svoj primjerak. Ne mogu vam opisati koliko je ovo teška situacija.
Pitamo ga i u kontekstu BiH, odgovara li nekome da hrvatskih novina nema?
“Ako nekoga raduje tuđa nesreća, znate, mečka će doći na vrata tih koji se raduju tuđoj nesreći, iako ću vjerovati da nema nitko toliko zao. Thomas Jefferson, treći predsjednik SAD-a i jedan od osnivača države, kazao je: “Da sam morao birati želim li državu bez novina ili novine bez države, bez oklijevanja bih se odlučio za ono drugo.” Oni mudri znaju koliko su novine važne. Na papiru se čuva povijest. Ne volite Večernji list, uzmite neki drugi list, alternative postoje, samo sve one moraju biti u prodaji – kaže nam.
Odgovorio je i koliko ga osobno pogađa ono što se događa tisku.
“Ja sam večernjakovac od glave do pete. Roditelji su mi kupovali te novine dok sam bio u osnovnoj školi. Kod trećeg najdugovječnijeg urednika u Europi Joze Pavkovića u Večernji list BiH došao sam s 20 godina. Tolike godine radim s Valentinom Rupčić koja živi medije od 0 do 24 i redakcijom koja daje sve od sebe da se ostvari rezultat. Od Dražena Klarića koji je vodeća figura Večernjeg lista usvajao sam sva moguća znanja. Napisao sam i objavio roman da bih sačuvao jedno vrijeme u kojem su postojali istinska ljubav i istinsko novinarstvo. I zbog svega toga što sam proživio u tisku, želim da on opstane. I hvala našim čitateljima u BiH koji nam ovih dana daju toliku podršku jer dok god su oni takvi, znači da tisak ima budućnost. Citirat ću jednog našeg dugogodišnjeg čitatelja, uglednog pravnika: “Pogledam portale, zanimljivi su, raznovrsni, ali papir ostaje za sva vremena. Ako želimo i dalje učiti novine su nam potrebne, a ako smo se pomirili s tim da je kraj civilizacije, novine nam više nisu potrebne.” Čovjek snuje, Bog odlučuje, a vjerujem ipak da tisak nije rekao posljednju riječ u BiH. Večernji list u BiH nastavlja borbu”, zaključio je Andrijanić.