Najmlađa osoba koja se u Mostaru liječila o ovisnosti o igrama na sreću imala je 16 godina, a najstarija 80. Riječ je o epidemiji koja je raširena u svim dijelovima zemlje, pogađa sve generacije, a u kockanje se djeca u Bosni i Hercegovini upuštaju još u nižim razredima osnovne škole. Navedeno je razlog realizacije programa "Tko zapravo dobiva?", čiji je cilj smanjiti utjecaj igara na sreću na djecu i mlade, a koji uskoro, u cilju prevencije, počinje u srednjim školama Tuzlanske županije.

Tematske radionice

Program se već nekoliko godina provodi u školama na području Sarajevske županije po modelu iz Republike Hrvatske, a nastoji jačati svijest o štetnosti kockanja među mladima. Prema riječima izvršnog direktora Udruge za prevenciju ovisnosti "Narko NE" Amira Hasanovića, realizacija navedenog programa uključuje osam tematskih radionica, školskih radionica za mlade u dobi 15,16 godina, odnosno prvog i drugog razreda srednjih škola plus interaktivno predavanje za roditelje te djece, kao i predavanje, odnosno interaktivnu radionicu za sve zaposlenike škole. Izbor škola koje će sudjelovati u programu vršit će se na osnovi broja učenika, blizine kladionica, a cilj je da se pokrije što više općina.

Razlog uvođenja ovog programa u škole na području Tuzlanske županije su alarmantni podaci nedavnog istraživanja Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Univerziteta u Tuzli koje je pokazalo kako je čak 70 posto maloljetnika u FBiH barem jednom odigralo neku od igara na sreću, dok je osam posto učenika razvilo patološke kockarske navike.

Meliha Bijedić s Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Univerziteta u Tuzli ističe kako problem nastaje kada se igre na sreću počnu promatrati kao izvor zarade. Naglašava kako prekomjerno trošenje novca na njih vodi u začarani krug pokušaja da se barem uloženi novac vrati, prenosi Večernji list. - Onda se izoliraju iz društvenih okolnosti, izostaju s nastave, ne izvršavaju svoje obveze i imaju niže samopouzdanje. Pri tome se razviju anksioznost, depresija i druge mentalne bolesti i, naravno, onda to preraste u ovisničko ponašanje koje se jako teško liječi - objašnjava Bijedić. Na ruku ne ide ni činjenica kako su kladionice nerijetko u blizini škola, zbog čega učenici često odmore provode upravo u njima. Dio njih za klađenje koristi i online platforme, a često učenik koji na ovakav način dobije određen iznos novca za sobom povuče i ostatak društva.

Dobne granice

Marko Romić, specijalist traumatske psihologije i osnivač Kluba liječenih ovisnika o kocki – KLOK, ističe kako se broj ovisnika o kockanju stalno povećava, barem na temelju onoga što on može vidjeti u praksi, radeći svakodnevno s patološkim kockarima i članovima njihovih obitelji. Osim toga, povećava se i broj onih koji traže pomoć, a ljudi kockaju iz više razloga.

U taj se svijet, navodi Romić, najčešće ulazi iz puke radoznalosti, a nakon nekog vremena dolazi do gomilanja dugova. Poslije toga slijedi pokušaj vraćanja dugova, dok se u posljednjoj fazi kocka zato što se mora kockati - napominje Romić, koji također upozorava na porast broja maloljetnih kockara, donosi portal Večernjeg lista BiH. Prema njegovim riječima, dječaci počinju kockati već u šestom razredu osnovne škole, a djevojčice malo kasnije. Navodi kako trenutačno u terapijskim skupinama koje vodi ima četvero onih koji imaju 18 ili manje godina te dodaje kako je najmlađa osoba koja je bila kod njega na liječenju imala samo 16 godina. Ističe i kako se djeci, nažalost, na svakom koraku nude reklame na kojima se kockanje prikazuje kao nešto što je sasvim normalno te da je to put kojim se mogu riješiti svi materijalni problemi. Prema iskustvima koje je kroz rad stekao, maloljetnici najčešće počinju kockati iz znatiželje, nakon čega ulaze u ozbiljnije faze i počinju igrati rulet, poker i sl. Iako ne postoje službene evidencije, procjene su da u BiH ima najmanje 50.000 patoloških kockara, među kojima su djeca te muškarci i žene svih dobnih skupina i statusa. 

Zagrebačka banka uvodi veliku novost za građane