U razgovoru za Večernji list ministar mora, prometa i infrastrukture Oleg Butković govorio je o završetku gradnje Pelješkog mosta te još jednom potvrdio da će prometovanje tom dionicom biti besplatno za sve koji njome voze, bez izuzetaka. Govorio je i o ostalim projektima i gradnji autocesta te željezničke infrastrukture, kao i o planovima za budućnost.
Ministre, konačno smo pred otvaranjem mosta...
Da, u noći s 26. na 27. srpnja, u ponoć, službeno ćemo otvoriti Pelješki most s dijelom pristupnih cesta. Eto, dočekali smo i taj dan. Mi smo generacija koja ipak ima privilegij i veliku čast realizirati taj veliki infrastrukturni projekt, koji, osim što je kompleksan, velik i mami poglede, naravno, sve nas čini ponosnima i sretnima kada vidimo da projekt poput Pelješkog mosta postoji u Hrvatskoj. On ima i simbolično značenje jer njime se spaja hrvatski teritorij nakon više od 300 godina. Otvorit ćemo Pelješki most s dijelom pristupnih cesta, njih otprilike 25 km s obzirom na to da radovi na jednom manjem dijelu pristupnih cesta, na dijelu od oko 7 km, neće biti gotovi do 26. srpnja, ali i to ćemo završiti do kraja ove godine. I time će se zapravo dovršiti projekt cestovne povezanosti s južnom Dalmacijom, kako se službeno naziva cijeli projekt, jer to nije samo most nego i više od 30 km pristupnih cesta s puno složenih objekata na čitavoj dionici. Radi se o projektu ukupne vrijednosti oko 530 milijuna eura, od čega smo 85 posto bespovratnih sredstava osigurali iz EU, a ostatak, 15 posto, iz državnog proračuna. To je projekt kojim je Hrvatska u prvim godinama članstva u EU pokazala da zna provoditi velike infrastrukturne projekte i time je zapravo položen pravi ispit.
Osim spajanja dijelova Hrvatske, koliku važnost Pelješki most ima za turizam, ali i druge aspekte života?
To najbolje znaju ljudi koji žive u tim krajevima. Vidjet ćete kakvo je to oduševljenje. Sjećam se kada smo prošle godine spojili posljednji segment mosta kakvo je slavlje bilo na Stradunu, kakvo je slavlje bilo na Korčuli. Ljudi koji žive tamo to najbolje osjete. A mi koji povremeno odlazimo u Dubrovnik znamo što znači čekati na granici u Neumu, znamo da smo morali za svoju djecu raditi putovnicu iako idemo u svoju državu. Da ne govorim koliko će to značiti za Pelješac, za čitav taj kraj koji će se gradnjom mosta i pristupnih cesta definitivno gospodarski dignuti, osobito u turističkom smislu, koliko će sve skupa biti dostupnije, koliko će više vrijediti sve što Pelješac ima, sve što Korčula, Ston, Lastovo i Mljet mogu ponuditi. Mislim da mi još uvijek nismo svjesni kolika je ukupna važnost gradnje tog projekta i kako će to zapravo značiti novu stranicu u životu ljudi na tom području. U tom smislu Vlada je od početka tog projekta imala puno izazova te moram naglasiti ulogu predsjednika Vlade Andreja Plenkovića koji je u ključnim trenucima, i u slučaju kada se dovodilo u pitanje neškodljivi prolaz i granicu s BiH, kada su određene struje i političke opcije u BiH tražile da se zaustavi gradnja Pelješkog mosta, odigrao ključnu ulogu da se projekt nastavi. Tako da smo taj, po meni najveći izazov u tom trenutku riješili najviše zahvaljujući stavu Vlade koja je žestoko stala u obranu gradnje Pelješkog mosta i time je u najvećoj mjeri zaštićen nacionalni interes.
U tom trenutku gradnja Pelješkog mosta bila je upravo nacionalni interes. Imali smo jako puno i ostalih izazova. Bilo je tu puno natječaja, žalbi, postupaka koji su vrlo složeni. Naš zakon o javnoj nabavi takav je da dopušta neograničen broj žalbi, a projekt se odvijao u tri faze, posebno most, posebno druga faza pristupnih cesta od Duboke do Sparagovića i, naravno, treća i četvrta faza, koja obuhvaća obilaznicu Stona, išla je također zasebno. Dakle, imali smo tri odvojena postupka. To je sve skupa bilo jako složeno i tu su Hrvatske ceste i gospodin Škorić kao predsjednik uprave sa svojim timom odradili to vrlo dobro i odgovorno i, naravno, velika zahvala ide njemu i Hrvatskim cestama.
Butković je svako malo obilazio Pelješki most, pratio svaku fazu radova, a ponekad bi mu se u obilasku pridružio i premijer Plenković ili neki drugi kolega ministar, poput donedavnog ministra financija Zdravka Marića ili ministrice regionalnoga razvoja i fondova Europske unije Nataše Tramišak
Jeste li riješili situacije oko zemljišta?
Pa bilo je, naravno, i situacija vezanih za izvlaštenje. Imali smo, sjećate se, i problem starih vinograda koji su se morali, nažalost, rušiti, poništiti, a to je na neki način i šteta koja se morala napraviti. To je zapravo cijena koja se morala platiti za taj veliki projekt jer pristupne ceste morale su nekud proći. Puno, puno je izazova bilo. Prisjetimo se da smo gradili most u vrijeme korone, najveće pandemije u posljednjih sto godina, a zatim su se pojavili i izazovi vezani za rast cijena na tržištu te vidimo i danas koliki je to problem. Kad saberemo to sve skupa, rekao bih da se o gradnji Pelješkog mosta u vrijeme ove Vlade, budući da je u naše vrijeme raspisan i proveden natječaj, izgrađen cijeli projekt, i most i pristupne ceste, a da ne spominjem sve ono prije što se događalo, mogao napisati jedan roman, vrlo interesantan.
Je li sada sve prošlo, je li iza vas? Jeste li u ijednom trenutku strahovali da taj projekt ipak neće biti dovršen, da bi to mogla spriječiti nekakva sila, evo spomenuli ste BiH...
Da, to je bio vrlo kritičan trenutak u gradnji. Iako, kada realizirate i provodite ovako veliki projekt, morate biti spremni da vas na tom putu čekaju mnogi problemi i izazovi. Ovo s BiH, iako mi zapravo ničim nismo ugrozili pravo BiH i, naravno, prihvatili smo sve ono što su još 2007. godine tražili. Branko Bačić tada je bio državni tajnik i vodio je te pregovore. Visina mosta prvotno je bila 48 metara, a mi smo prihvatili da bude 55. Širina plovnog puta trebala je biti 150 metara, a mi smo prihvatili 200.
Znači, mi smo radili sve u duhu dobrosusjedskih i prijateljskih odnosa, međutim to je bio trenutak kada je EU, de facto, mogao reći: kada riješite pitanje granice između BiH i Hrvatske, a vi znate da se sporazum Tuđman – Izetbegović iz 1999. godine primjenjuje, ali nikada nije ratificiran u Hrvatskom saboru – kad to riješite, možete graditi most. Tu je, zaista moram reći, Vlada odigrala ključnu ulogu. To su bile kritične faze i kada smo to uspjeli izgurati, kasnije, iako je bilo puno problema, ipak je bilo lakše. Još uvijek strepimo i, naravno, pazimo na svaki detalj da do kraja godine završimo sve na vrijeme.
Spomenuli ste da su cijene porasle, koliko vam je to stvorilo problem?
Za sam Pelješki most sav potreban čelik nabavljen je prije krize i to je bila sretna okolnost pa tu neće biti znatnih povećanja troškova, bit će minimalni. Međutim, u gradnji pristupnih cesta imat ćemo velika povećanja koja također nisu veća od 10 posto iako je u ovom trenutku teško točno reći jer još ne znamo pravo stanje stvari. Taj poremećaj na tržištu nije, dakle, pogodio gradnju samog Pelješkog mosta, više se osjetio na pristupnim cestama za koje mnogi ljudi ne znaju, nisu svjesni koliko je to samo po sebi veliko i kompleksno, no uskoro će se osvjedočiti. Most je monumentalan, most je impresivan. Dužina tog mosta je gotovo 2,5 km i peti je po veličini u Europi. Ali ta 32 kilometra pristupnih cesta uključuju tunel Debeli brijeg dug 2,5 kilometara, uključuje dva tunela Supava i Polakovica duga po 1,2 kilometra, uključuje most Ston dug 550 metara, to je također velik most, zaista impresivan koji je, evo, zadnji spojen, tu je i vijadukt Prapratno koji je dug 330 metara... Na čitavoj toj dionici imate puno složenih objekata i sve to skupa izgleda jako lijepo. Nije bio u pitanju samo most. Pelješki most jest glavni, udarni objekt na toj trasi, ali, ponavljam, sve skupa je veliko i kompleksno i trebalo je to izvesti. Imali smo tu sreću da smo na natječajima, mislim i na izvođača radova na mostu i na dvije europske tvrtke koje su gradile pristupne ceste, dobile ozbiljne tvrtke koje su mogle to sagraditi u vremenu koje je određeno ugovorom. Nije bilo ni velikih kašnjenja. U tom smislu taj orkestar koji smo uspjeli formirati za gradnju mosta jako je dobro svirao i u tom orkestru nitko nije kvario. Sve u svemu, možemo biti jako zadovoljni.
Kinezi su završili svoj dio posla?
Jesu, oni su završili svoj dio posla. Bilo je vrlo malo stvari u fazi tehničkog pregleda koje je trebalo još dotjerati i to je učinjeno. Možemo reći da su to odradili muški, impresivno, i što se tiče tehnologije samog građenja i svega onoga u različitim fazama nicanja mosta. Vidjeli smo da se radi o vrlo ozbiljnoj tvrtki koja može graditi najsloženije mostove na svijetu. U konačnici, to su i gradili, što su pokazale i njihove referencije. Gradili su mostove po Kini duge od 30 do 50 kilometara, ta je tvrtka bila među onima koje su gradile najduži most na svijetu. Nismo sumnjali u njihove referencije, no postojala je bojazan hoće li sve ispasti kako treba, ali evo, sve je odrađeno vrhunski.
Na spajanju posljednjeg segmenta mosta prošlog ljeta okupila se cijela Vlada
Jeste li vi bili od početka za tu kinesku tvrtku ili ne?
Nisam ja odlučivao o tome. Raspisan je međunarodni natječaj na koji se javilo nekoliko tvrtki, a kineska je dala najbolju ponudu i imala dobre referencije. To je stvar povjerenstva koje je ocjenjivalo ponude, ali nijednu drugu odluku nisu mogli donijeti osim te jer to je bila zakonita odluka i pokazalo se da nismo pogriješili.
Koliko se zapravo uštedjelo na tome što se angažiralo kinesku tvrtku, a ne neku američku?
Što se tiče same procjene, ponuda kineske tvrtke bila je nešto malo viša od procijenjene vrijednosti, koliko se sjećam, i u odnosu na druge ponude bila je jeftinija. Naravno, iako je u pitanju bila i cijena, važne su bile i referencije jer takav objekt ne može graditi netko tko nema iskustva.
Bilo je raznih prijedloga za ime mosta – Most domovine, Olivera Dragojevića...
Pa uvriježeno je u narodu i već prihvaćeno da je to Pelješki most. Čuli smo razne prijedloge, od ovih koje ste spomenuli do Marina Držića, Ruđera Boškovića... Sve su to zaslužni pojedinci za koje smo svi vezani, ali most je od početka Pelješki most i po meni tako treba i ostati.
Koliko će koštati prelazak Pelješkog mosta?
Prelazak mosta neće koštati ništa, odnosno neće biti nikakve putarine, bit će besplatan. To je bio i uvjet kada je Europska komisija prihvatila financiranje Pelješkog mosta, da nema naplate ni mostarine ni cestarine. Tako da je vožnja preko Pelješkog mosta i svih pristupnih cesta besplatna.
Koja je vaša uloga u tome svemu? Kako se osjećate kao ministar koji je bio na otvaranju radova, a bit će i na otvaranju mosta? Kakav je to osjećaj?
Naravno da ste kao čovjek ispunjeni. Bio sam gradonačelnik pa sad ministar sedmu godinu, naravno da je otvaranje Pelješkog mosta kruna moje političke karijere. Od toga većeg nema. Iako je svaki projekt bitan, znači i autoceste, pruge, luke... svaki projekt je velik, ali Pelješki most je projekt svih projekata. Zasluga za to, naravno, ide cjelokupnoj Vladi, a ja osjećam ponos i sreću da sam dobio priliku voditi taj projekt. I predsjednik Vlade i drugi kolege ministri, ministar graditeljstva, ministrica kulture... da ih sad sve ne nabrajam, svi su bili na neki način uključeni u nekom dijelu i svi smo jako dobro funkcionirali. Uvijek kad je u pitanju bilo rješavanje nečeg vezanog za Pelješki most nije se čekalo, morali smo to odmah rješavati. Treba spomenuti i prijašnje vlade jer je samo projektiranje mosta počelo prije našeg dolaska tako da je mnogo ljudi zaslužno, ne mogu ih sve ni nabrojiti. Ja sam, evo, imao priliku voditi taj projekt i biti na čelu toga, zajedno s Hrvatskim cestama koje su bile investitor. Suradnja ministarstva i Hrvatskih cesta za vrijeme projekta bila je takva da smo gotovo bili jedno tijelo, a to je bilo ključno jer kod takvih projekata moramo svi biti na istoj strani.
Obilazak radova na Pelješkom mostu
Kada ste počinjali s tim projektom, jeste li vjerovali da ćete ga izgurati do kraja?
Vjerovao sam u to cijelo vrijeme i na neki način ustrajao na tome. Potrošili smo vremena i vremena i sastanaka i susreta i koordinacija, naravno tu je i moja ekipa ljudi iz Ministarstva, državni tajnik Mihotić koji je isto operativno uključen u to. U takve projekte morate vjerovati jer, ako ne vjeruješ, nemoj se ni prihvatiti te funkcije.
Pelješki most je pri kraju i tu je priča završena, no pred vama ima još izazova – riječka luka, željeznice... U kojim su etapama ti projekti?
Izazova još imamo, ali imat ćemo još što pokazati u mandatu ove Vlade. Ove godine, na jesen, otvaramo koridor Vc prema Mađarskoj. Tu je i završetak autoceste prema Sisku i cijeli niz luka koje završavamo po Jadranu. Naravno, riječka luka bi od 1. siječnja 2024. trebala funkcionirati, a svi ovi željeznički projekti u sljedećih desetak godina. Naš posao neće završiti završetkom Pelješkog mosta. Nastavljamo i dalje snažno ulagati u prometnu infrastrukturu i tu nam je itekako važno otvaranje europskih fondova, nova financijska perspektiva Nacionalnog programa oporavka... Otvaraju se neki novi projekti. Otvorenjem Pelješkog mosta završit ćemo jednu uspješnu etapu i dio mandata ove Vlade koja je imala četiri strateška cilja: ulazak u eurozonu i schengenski prostor, što će se zahvaljujući ovoj Vladi i dogoditi 1. 1. 2023., tu je i nabava višenamjenskih aviona koji dolaze 2024., te otvaranje Pelješkog mosta. To su četiri krupne stvari, ne nabrajajući druge, koje će obilježiti mandat ove Vlade. To su velika postignuća.
HŽ infrastruktura još je najbolnija rana u Hrvatskoj. Jesu li osigurana sredstva i za to?
Da, sredstva su osigurana i u željeznicu planiramo uložiti 3,5 milijardi eura do 2030. godine. Ima tu još puno stvari koje moramo posložiti. Dva projekta završit ćemo ove godine, Zaprešić – Zabok i Savski Marof – Zagreb. Obnova pruga oko Zagreba sigurno će uvelike pomoći i ubrzati pristup prigradskom dijelu Zagreba. Provedba tih velikih željezničkih projekata ide jako sporo i sada je jedan od velikih izazova i zadaća nas u Vladi da pokušamo provedbu tih projekata ubrzati. Sada će željeznice biti prioritet jer autoceste smo izgradili, evo i Pelješki most, luke se grade... U našem mandatu otvorili smo i zračne luke Zagreb, Split i Dubrovnik, obnovljene i impresivne zračne luke koje jako lijepo izgledaju. Ono što nam ostaje su željeznice i u to će sada, kad je riječ o prometnoj infrastrukturi, biti usmjereno najviše sredstava.
Kako vam je kada čujete da ljudi od Splita do Zagreba putuju po 10-12 sati?
Naravno da nam to ne služi na čast, ali moramo biti objektivni, mi nismo mogli u isto vrijeme graditi autoceste i željeznice. Hrvatska još uvijek nema tu financijsku moć da gradi tako velike projekte. Tu su, naravno, i europski fondovi na koje se oslanjamo, ali, po ovome što smo sada zacrtali, ovom dinamikom i, naravno, rješavanjem svih ovih problema koje sam nabrojio, mi ćemo ubrzati gradnju željeznica i do 2030. godine, po mojoj procjeni, izgraditi i ovaj dio prema Rijeci. Dio prema mađarskoj granici završit ćemo, naravno, puno prije, za godinu-dvije i onda nam ostaje koridor prema Slavoniji za što, za neke faze, već u ovoj godini raspisujemo natječaj. Treba još malo strpljenja.
Croatia Airlines smo riješili?
Croatia Airlines je u fazi restrukturiranja koje je jednim dijelom već prihvaćeno u Europskoj komisiji tako da je tvrtka stabilna. Zračni promet polako se normalizira, što je prvi preduvjet jer, da je situacija ostala kao prije dvije godine, a pandemija koronavirusa je najviša pogodila zračni promet, onda bi o nekoj perspektivi bilo teško govoriti jer fokus bi bio na borbi za golu egzistenciju, živu glavu. Nakon što u cijelosti prođe program restrukturiranja, stvaramo uvjete da Croatia Airlines krene i u modernizaciju flote. Za sada je situacija stabilna.
Za koncesiju u riječkoj luci zainteresirane su mnoge zemlje, Kina, Iran...
Mi smo riješili pitanje koncesije riječke luke na Zagrebačkoj obali. Prošle godine potpisan je ugovor o koncesiji i izabrali smo vrlo respektabilnog koncesionara koji će početi raditi na tom terminalu od 1. siječnja 2024. godine i očekujemo strašan rast prometa u luci Rijeka. Kada govorimo o brojevima, očekujemo u 2024. i 2025. godini milijun TEU u riječkoj luci. To je realnost po ponudi koja je stigla, je bio je i uvjet da se garantira promet tijekom godina. Ponuda koja nam je dostavljena govori tome u prilog.
Hoće li će rat u Ukrajini promijeniti nešto?
Što se tiče tereta – zbog te nesreće koja se događa, jer rat je najveća strahota i nikako ne može donijeti dobro čovječanstvu – on je u našim lukama strahovito povećan. Potražnja za našim lukama je velika jer su se robni tokovi promijenili i mi postajemo atraktivni. Kapacitet naših luka treba se povećati, zato i je Zagrebačka obala u riječkoj luci povećana, tu je i pitanje propusnosti pruge, mi stoga moramo ubrzati i gradnju pruge... Nažalost, mi smo sada u velikoj prilici koja nam se otvorila zbog tog nesretnog rata, postajemo i u energetskom i prometnom smislu nezaobilazni na svjetskoj mapi.
Koji je po vašem mišljenju najveći projekt koji je ikada napravljen u Hrvatskoj i što biste još voljeli napraviti?
Nema ništa veće ni važnije od Pelješkog mosta. Svi su projekti bitni i vrijedni i mi ćemo nastaviti svoj posao dalje, ali Pelješki most je projekt svih projekata i, ponavljam, mi smo privilegirana generacija koja je imala čast ostvariti ga.od velikih izazova i zadaća nas u Vladi da pokušamo provedbu tih projekata ubrzati. Sada će željeznice biti prioritet jer autoceste smo izgradili, evo i Pelješki most, luke se grade... U našem mandatu otvorili smo i zračne luke Zagreb, Split i Dubrovnik, obnovljene i impresivne zračne luke koje jako lijepo izgledaju. Ono što nam ostaje su željeznice i u to će sada, kad je riječ o prometnoj infrastrukturi, biti usmjereno najviše sredstava.
