Godina lagano ide svome kraju, a u prosincu, po kršćanskoj praksi, predstoji priprema za rođenje Spasitelja svijeta Isusa Krista. Pred nama je posljednja nedjelja došašća, ona kada se na adventskom vijencu pali i posljednja, četvrta svijeća - svijeća ljubavi.
Adventski vijenac
Na prvu nedjelju došašća kardinal Vinko Puljić zaredio je petoricu svećeničkih kandidata za đakone Vrhbosanske nadbiskupije. Među njima i Ivana Ivančevića iz Rame s kojim je Večernji list BiH još pred dolazak pape Franje ove godine imao veliki razgovor jer je njegova obitelj bila jedina koja je darivala Papu u Sarajevu. Ovog puta s njim smo razgovarali o božićnom vremenu.
- Kako sam rođen u južnim krajevima Vrhbosanske nadbiskupije u župi Prozor, tako sa sobom nosim i poznajem običaje svoga zavičaja u pripremi za doček našeg Spasitelja. Moj kraj ima svoje običaje, a rekao bih da su neki isti i u ostalim dijelovima nadbiskupije. Na početku došašća, na obiteljski stol, stavljen je adventski vijenac s četiri svijeće koje se pale kroz četiri tjedna. Najviše me u ovom razdoblju vesele jutarnje mise, "zornice". Stariji i mlađi svojim odlaskom na misu "zornicu" na najljepši način "ravnaju staze" Onome koji ima doći i roditi se u štalici. Kuće, zgrade, trgovine postaju mjesta ukrašavanja.
Svjećice, ukrasi, jelke, različite figure..., sve to nalazimo doslovce na svakom koraku. Uz sve ove vanjske pripreme, od nas se posebno očekuje mir, duhovna ispunjenost, strpljivost i dobra djela. Došašće je vrijeme kada se s posebnom brigom i pažnjom trebamo brinuti za druge ljude i "naći vremena" za njih, govori za "Večernjak" đakon Ivančević. Ističe da cijela ova godina za njega ima posebno značenje.
Pronaći pravu stazu
- U Vrhbosanskoj nadbiskupiji već tradicionalno na prvu nedjelju došašća nadbiskup redi nove đakone. Ove godine, 29. 11. u sarajevskoj katedrali zajedno s četvoricom svojih kolega zaređen sam za đakona Vrhbosanske nadbiskupije. Riječima ne mogu opisati taj trenutak, ali s ovim došašćem započeo je moj životni put koji trebam poravnati i ispravno hoditi kako bih dočekao svojega Spasitelja koji ima doći. Na putu koji ima mnogo prepreka uspio sam pronaći pravu stazu po kojoj mogu slijediti Isusove korake.
Prvim stupnjem svetog reda- đakonatom kroz pastoralno djelovanje u župi spremam se za što plodonosnije svećeničko ređenje i posvećenje. Nadam se da kroz ovo došašće svaki čovjek uspijeva čvrsto gaziti u bolje sutra, ne osvrćući se na sjenke prošlosti i neke životne gubitke, jer ovo je vrijeme nade za svakoga. Učinimo dobro djelo, pružimo ruku svakom čovjeku, uputimo iskren osmijeh, ispunimo svoje srce mirom i s radošću dočekajmo Isusovo rođenje jer samo s čistim srcem moći ćemo pronaći svoju kršćansku sreću, svoj put. Neka nas ispune sitnice kroz ovo vrijeme, a Bog će nam uzvratiti svojim blagoslovom i podariti nam istinsku kršćansku sreću.
