U Tomislavgradu će danas (subota, 4. srpnja), u sklopu tradicionalne duhovno-kulturne manifestacije "Dani sv. Nikole Tavelića", u 19.30 u tamošnjem KIC-u, biti predstavljena monografija "Tomislavgrad u Domovinskom ratu – Brigada kralja Tomislava (prije i nakon ustroja)" autora Bože Papića – Boška, neposrednog sudionika i ratnog zapovjednika. Svečano obilježavanje 34. obljetnice osnutka Brigade kralja Tomislava i Dan hrvatskih branitelja općine Tomislavgrad počinju u 18 sati, uz mimohod, polaganje vijenaca te svečanu akademiju.
Objavljena u nakladi Naših ognjišta, knjiga donosi svjedočenje o presudnim vremenima hrvatske slobode, obrani duvanjskog kraja i ratnom putu Brigade, ali i trajnoj obvezi sjećanja na poginule i umrle hrvatske branitelje. Papić za Večernji list ističe da je knjiga dug suborcima. Pogotovo poginulim vitezovima.
Večernji list: Kad se danas vratite na početak svega – u kojem trenutku vam je postalo jasno da Jugoslavija ne ide prema reformi, nego prema raspadu i ratu, i da se više ništa ne može zaustaviti političkim sredstvima?
Papić: Već sredinom 80-ih jedini identitet koji je postojao bio je hrvatski identitet. Nikakva poveznica s jugoslavenstvom nije dolazila u obzir. Poslije je taj identitet sve više jačao u svim segmentima života, od sporta i kulture do politike. Dolaskom višestranačja, najprije u Hrvatskoj, a zatim i u BiH, definitivno se vidjela nemogućnost opstanka Jugoslavije i potreba stvaranja nacionalnih država.
Večernji list: U Šujici ste zaustavili kolonu tenkova JNA koja je išla preko Kupresa. Je li vam tada postalo jasno da to nije "vježba", nego priprema za zauzimanje teritorija, i koliko je taj trenutak razbio svaku iluziju o neutralnosti JNA?
Papić: Potezi JNA postupno su postajali sve više isključivo srpski, jer je i sam kadar vrha JNA bio srpski. Uglavnom su se željeli prikazati kao mirotvorci i kao oni koji sprječavaju sukob suprotstavljenih politika na terenu, poglavito u nacionalno mješovitim sredinama.
Konkretno, u Šujici smo mogli testirati i moć, ali i slabosti koje je imala JNA. Zaprječivanjem prometnica vidjeli smo njihovu nemoć, a oni su tada prijetili zrakoplovstvom i udarom po civilnom stanovništvu. Moglo se jasno vidjeti da su JNA i srpskoj strani najveći problem Hrvatska i Hrvati, što se moglo utvrditi i iz izjava srpskih političara i oficira JNA.
Večernji list: Kako je stvarno nastala obrambena struktura Tomislavgrada – od kriznih stožera do Brigade "Kralj Tomislav" – je li to bio organizirani vojni sustav ili improvizacija koja je u hodu spašavala situaciju?
Papić: Struktura HVO-a Tomislavgrad nastala je na temeljima TO-a Tomislavgrad. Bilo je puno improvizacija u hodu, a velike zasluge, uz domaće ljude, imaju i Duvnjaci koji su već imali ratno iskustvo u Hrvatskoj. Velik broj dragovoljaca iz Hrvatske dao je svoj obol u stvaranju Brigade.
Večernji list: Kako je došlo do toga da se savez Hrvata i Bošnjaka pretvori u rat – tko je, po vama, prvi prešao granicu i je li to bio politički slom ili svjesna odluka da se ide u sukob?
Papić: U Tomislavgradu nije bilo bošnjačko-hrvatskih sukoba, ali samo inzistiranje na odvojenoj prehrani ili vlastitim obilježjima stvaralo je nepovjerenje. U zoni odgovornosti ZP-a Tomislavgrad uvidjeli smo da HVO ima velike probleme ondje gdje su Bošnjaci većina. Općine Bugojno, Uskoplje, Rama i Jablanica očit su primjer, a imali smo blisku suradnju s postrojbama HVO-a u tim općinama. Jedino je Rama imala blagu hrvatsku većinu u odnosu na Bošnjake u našoj zoni djelovanja.
Večernji list: Kupres 1992. u vašem se prikazu pojavljuje kao jedna od ključnih i najtežih točaka rata – što je ta bitka značila vojno, ali i psihološki za Tomislavgrad i Duvnjake?
Papić: Osim prevažnog vojno-strateškog položaja, Kupres je Hrvatima općenito oblikovao nacionalno-povijesnu svijest, čak i mitsku. Upravo su naši poginuli dodatni zavjet za slobodu i hrvatski san – hrvatski Kupres.
Večernji list: U knjizi se vidi snažna uloga dijaspore u naoružavanju i financiranju obrane. Koliko je ta pomoć u stvarnosti bila presudna za opstojnost postrojbi?
Papić: Znatan broj Duvnjaka je u dijaspori, gotovo da nema obitelji koja nema svoje članove u inozemstvu. Najbrojnija zajednica bila je u Njemačkoj, ali i u Austriji, Švicarskoj, Australiji, Kanadi i drugim zemljama. Civilna vlast imala je dobre odnose sa zajednicama Duvnjaka u inozemstvu.
Odlučeno je da oni koji imaju uredne radne papire, a vojni su obveznici općine Tomislavgrad, budu financijski obveznici. To se nije odnosilo samo na one mlađe od 1960. godišta.
Večernji list: Danas se često naglašava da se Domovinski rat u BiH i Hrvatskoj ne može promatrati odvojeno. Kako vi, kao zapovjednik i sudionik, gledate na tu tvrdnju iz vlastitog iskustva?
Papić: Svaki rat koji se u povijesti vodio na prostorima posebno južne Hrvatske nemoguć je a da se ne prelijeva i na BiH, posebno Hercegovinu. Tako je bilo, a svatko tko zna nešto o vojnoj strategiji, zna da je i u budućnosti isto.
Vrlo često to pokušavaju odvojiti nekakvi političari koji, zbog svojih političkih interesa, žele manipulirati onima koji nisu dovoljno upućeni ni u vojnu povijest ni u vojnu znanost.
Večernji list: Nakon rata i Hrvatske samouprave – je li međunarodna zajednica ušla u proces koji je praktički politički slomio hrvatsku poziciju u BiH i preokrenuo odnos snaga i kako danas gledate na to razdoblje?
Papić: Projekt Hrvatske samouprave dogodio se u vrlo nepovoljnom političkom tajmingu. Vlast u Republici Hrvatskoj, Mesić – Račan, bila je protivnik tog projekta, a međunarodna zajednica je svojom politikom stvaranja umjetne nacije i brojnošću vojnih snaga to mogla provesti bez problema.
Tek terorističkim činom u SAD-u, a poslije i po Europi, postupno se mijenja slika stanja u BiH. Osobno sam imao kontakte s nekim predstavnicima međunarodnih snaga koji su imali službeni stav, a nakon toga, neobvezno i privatno, potpuno drugačiji pogled na BiH.
Večernji list: Koliko vas danas nervira činjenica da se HVO i hrvatske postrojbe i dalje guraju u etikete poput "UZP", dok se istodobno osporavaju zastava, simboli i politička prava Hrvata u BiH – je li to nastavak rata drugim sredstvima ili svjesno održavanje političkog pritiska?
Papić: Nije ugodno kada netko gura etikete HVO-u i Hrvatima općenito, a to je pokušaj dobro pripremljenih i osmišljenih politika koje svoje tajne planove i prikrivene namjere upravo tako žele ostvariti. Treba nam odgovor kroz istinito i utemeljeno prikazivanje prošlosti, bez histerije ili blaćenja i sotoniziranja drugoga i drugačijeg. Ako netko misli da jednom narodu može zabraniti baštiniti svoju kulturu, svoja obilježja i općenito svoj identitet, u velikoj je zabludi. Dovoljno je popratiti izvješća i informacije iz proteklog rata i vidjeti kako naši protivnici nazivaju HVO. Taj se narativ ni danas nije promijenio, ali nas to ne treba zastrašiti, nego, naprotiv, ojačati u svakom pogledu.
Večernji list: Što vas je osobno motiviralo da napišete knjigu i iznesete sve ove događaje upravo sada, nakon toliko godina šutnje i interpretacija sa svih strana?
Papić: Kao netko tko je obnašao dužnosti od vojnika do najviše razine u jednoj općini, smatrao sam svojom moralnom obvezom napisati operativno-kronološki pristup stanju za vrijeme Domovinskog rata. Smatram da, kao što svaki pojedinac ima svoj ratni put, tako i svaka postrojba treba imati svoj ratni put – od pripremnih aktivnosti do završetka i prelaska u mirnodopsko stanje. Velika je odgovornost nas živih branitelja sjećati se svojih poginulih i umrlih suboraca.
Otvori KEKS Pay
