Dvadesetosmogodišnji Mario Kuzmanović, bivši vojnik Oružanih snaga Bosne i Hercegovine, nestao je u prosincu 2024. na ratištu u Ukrajini. Nakon više od godinu traganja za odgovorom gdje joj je sin, Marina Kuzmanović iz Modriče dobila je iz Rusije informaciju da će ga proglasiti poginulim, piše Radio Slobodna Evropa.
Mario Kuzmanović je nestao na ratištu u Ukrajini, gdje se borio na strani ruske armije, što je kazneno djelo prema zakonu u BiH.
- Mama, sad idem izvan grada. Idem raditi. Neću imati interneta. Umoran sam. Žedan sam i gladan sam. Noge su mi mokre.
Ovo su neke od posljednjih poruka koje je napisao majci Marini. Od 8. prosinca 2024. njegova majka nije imala službene informacije što mu se dogodilo niti ikakav kontakt sa sinom. U siječnju 2026. iz Rusije joj je stigla informacija da će ga proglasiti mrtvim, ali bez jasnih podataka o tome gdje i kako je nastradao i što je s tijelom.
- Meni samo treba da znam gdje da mu svijeću zapalim. Zar tražim mnogo - kaže Marina.
Kuzmanović je u Rusiju otišao početkom studenoga 2024., rekavši najbližima da ide raditi na čišćenju puteva, te da neće ratovati. Motiv mu je bila zarada.
Motiv mu bila zarada
Ja sam plakala i bojala se, kukala sam. On meni kaže, mama – ne boj se, ne idem u rat. Rekla sam mu da može biti mina, ne znam… On kaže da prvo idu demineri, pa onda oni da čiste taj teren, puteve. Kažem mu: ‘Molim te, javljaj se', ispričala je Marina za Radio Slobodna Evropa. Kaže da mu je motiv odlaska u Rusiju bila zarada. Mislio je da će zaraditi dovoljno da plati njegu djeteta s poteškoćama u razvoju u Moskvi, kao i da će dobiti rusko državljanstvo.
Kuzmanović je u siječnju 2025. otpušten iz Oružanih snaga Bosne i Hercegovine, saznao je RSE. Pretpostavlja se da je razlog to što se nije pojavljivao na poslu, u vojarni Orašje, jer je dva mjeseca ranije otišao u Rusiju, a potom na ratište u Ukrajinu. Pridruživanje stranim vojskama je kazneno djelo prema zakonima u BiH. Ubrzo su se, tijekom veljače i ožujka, pojavile informacije da je Kuzmanović nestao na frontu u Ukrajini, točnije u Novogrodovki, oko 20 kilometara jugoistočno od Pokrovska.
Majka Marina kaže da je već tad bila u Rusiji, pokušavajući saznati što se dogodilo njenom sinu s kojim nije imala kontakt od početka prosinca.
Majka ga tražila u Rusiji
Tad su oni meni tvrdili da je moj sin živ, da je negdje na frontu. Nisu govorili da je poginuo. Ali je onda došla potvrda da je ‘nestao bez vijesti’. Rekli su da će ga tražiti, da će uraditi sve da ga nađu, opisuje Marina prvi odlazak u Rusiju i susret s vojnim dužnosnicima. Do rujna i njenog trećeg odlaska u Rusiju nije bilo nikakvih informacija. U Moskvu je išla i krajem 2025. godine. Obišla je nekoliko institucija i gradova i dobila potvrdu u kojoj stoji da je jedinicu u kojoj je bio Mario pogodio dron kamikaza.
- Kad sam došla i predstavila se, da sam majka tog i tog, da ga tražim, da dolazim iz Bosne, on je meni, taj neki zapovjednik pružio ruku i rekao – primite moju sućut. Ja sam se tu šokirala. Jer sam imala nadu da je moj sin se sakrio, da je pobjegao, da je… Znaš, da je živ negdje, da se krije, sve sam tu u svojoj glavi mislila da je to to. Imala sam nadu da je živ…
Dužnosnici su rekli da je prekinuta veza s njima i da su oni “99 posto poginuli”, ali da tijelo nije evakuirano i da je ostalo tu gdje su i stradali. Marina kaže i da je ruskim vojnim dužnosnicima rekla da sumnja kako je njen sin vrbovan i prevaren, da on nije znao da ide na ratište. Kaže da su odgovori iz Rusije, uglavnom, da mora čekati.
- Išla sam i u Rostov na Donu, to je glavni centar za prijem i obradu poginulih. Bili su korektni i susretljivi. Rekli su mi da su pokupili poginule vojnike koji su ležali po zemlji i po ulicama, kao i da rade na obradi DNK-a, ali vojnike koji su se nalazili po zgradama i podrumima koji su ostali zatrpani njih nisu još našli i rekli su da će to potrajati dugo.
Oprečne informacije
U međuvremenu je s različitih strana dobila različite informacije o tome da su neki vojnici ukopani u masovnoj grobnici u Donjecku, još za vrijeme toplijih mjeseci zbog straha od zaraze, kao i da su im prije zakopavanja uzeti DNK uzorci. Jedna od informacija kaže da je teško ranjen u napadu dronom i da je s njim izgubljena svaka veza, kao i da nije mogao biti evakuiran, te da se nadaju da će kad područje bude očišćeno od mina, moći tražiti tijela. Druga informacija koju je dobila iz ruske vojske kaže da je njen sin u privremenoj mrtvačnici u Donjecku, gdje čeka na identifikaciju. Od vojnih vlasti tražila je osobne stvari svoga sina i putovnicu, ali ni to nije dobila.
Srce mi se raspada. Ne mogu više podnijeti, bojim se da neću uspjeti da ga nađem. Ako je poginuo, želim da ga vratim u Bosnu, da ga pokopam. Njemu mjesto nije tamo, napisala je Marina u poruci tijekom jednog boravka u Rusiji.
Majka smatra da je Mario Kuzmanović prevaren
Marina kaže i da je u Rusiji službeno iznijela i prijavila sumnje da je Mario prevaren i da nije znao da će ratovati, da je odveden na front bez obuke, kao i da nije znao gdje ide. Povratna informacija je bila da je on dobrovoljno stupio u redove vojske. Ovo je navedeno i na službenim dokumentima koje je Marina dobila.
Radio Slobodna Evropa je tijekom nekoliko mjeseci pratio slučaj Marija Kuzmanovića, ali izostale su službene informacije kako iz ruskih institucija, tako i iz bosanskohercegovačkih. Ministarstvo vanjskih poslova BiH nije odgovorilo na upit o bh. državljaninu Kuzmanoviću. Za RSE nisu odgovorili iz Veleposlanstva BiH u Moskvi jesu li upoznati sa slučajem nestanka bh. državljanina. Veleposlanstvo Rusije u Sarajevu je za RSE napisala da je nadležan konzulat BiH u Moskvi, iz kojeg nisu odgovorili na upit RSE.
Veleposlanstvo Rusije, odnosno konzularnom odjeljenju, se obratila i majka nestalog Kuzmanovića. Kaže da je ostavila svoje podatke i DNK uzorak prikupljen u Banjoj Luci, ali ništa dalje se nije dogodilo, niti je dobila neke informacije o tome gdje joj je sin, gdje su njegovi ostaci i kako ih može dobiti. Marina je pisala i konzulatu BiH u Moskvi, ali ni tamo joj nisu mogli pomoći, uputivši je na bh. institucije.
Pisala Rusima, Ukrajincima, Crvenom križu…
Kaže i da je, nakon što je od jednog izvora iz ruske armije dobila informaciju da je njezin sin možda zarobljen, pisala i ukrajinskim institucijama, kao i Međunarodnom komitetu crvenog križa. Ime sina tražila je na popisima koje objavljuje ukrajinski državni projekt “Želim pronaći”, koji pruža informacije o ratnim zarobljenicima, nestalim osobama i preminulim ruskim vojnicima u Ukrajini. Ni tamo nije pronašla ime sina Marija.
Lokalna policija u Modriči napravila je službenu zabilješku da je Mario Kuzmanović nestao, a RSE saznaje da su o slučaju upoznati i u sigurnosnim agencijama BiH, ali da više informacija nemaju, osim da je najvjerojatnije poginuo na ratištu u Ukrajini.
Mario Kuzmanović je jedan od gotovo više tisuća stranih boraca koji su se pridružili ruskoj armiji. Točni podaci o broju stranih državljana nisu poznati, ali ukrajinski službeni procjenjuju da je riječ o oko 18.000 stranaca iz svih krajeva svijeta. Bohdan Ohrimenko, šef ukrajinskog Koordinacijskog centra za ratne zarobljenike, rekao je u prosincu prošle godine da stranci u rusku armiju dolaze iz više od 120 zemalja.
- Imamo dokaze da ih je 3.388 već poginulo, rekao je Ohrimenko, prenijela je ukrajinska državna novinska agencija Ukrinform.
Potpisao ugovor s ruskom vojskom
Nije poznato kako je Kuzmanović otišao u Rusiju i preko kojih osoba. Majci je rekao da ide raditi na održavanju puteva u Rusiji, ali RSE nije mogao utvrditi je li Kuzmanović zaista vjerovao i mislio da će u Rusiji raditi, a ne ići na front u Ukrajinu. Ono što je kasnije poznato jeste da je potpisao ugovor s ruskom vojskom. Prošle godine, Rusija je pojednostavila i ozakonila priključivanje stranih boraca službenoj ruskoj armiji. Zauzvrat, strancima su obećana ruska državljanstva i plaće za vojni angažman, kao i naknade u slučaju smrti.
Harry Stevens, američki istraživač vanjske politike i obrane, specijaliziran za Rusiju, za RSE je ranije rekao da, prema njegovim saznanjima, tisuće ljudi su u sličnoj situaciji kao Kuzmanovićeva obitelj i mjesecima nemaju nikakav kontakt.
Kako se to pitanje rješava u zemljama čiji su oni državljani, ovisit će od političke situacije u tim državama. Zemlje koje imaju veoma bliske odnose s Rusijom ili su od nje ovisne mogu imati velikih poteškoća da postavljaju ova pitanja, posebno ako bi to moglo biti neprijatno ili izazvati političke probleme, smatra Stevens. Dodaje da je Indija izuzetak, jer je premijer ove zemlje Modi ovo pitanje izravno postavio ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu, tražeći da se identificira gdje se nalaze deseci nestalih Indijaca i što se s njima dogodilo.
Hoće li njihovi posmrtni ostaci ikada biti vraćeni u njihove zemlje ili hoće li obitelji dobiti ikakvo objašnjenje, to i dalje ostaje vrlo nejasno, kaže Stevens.
Rusija šuti o stranim borcima
On smatra da Rusija nevoljko govori o stranim borcima u svojim redovima, a pogotovo ne o nastradalima.
Mnoge od zemalja iz kojih dolaze su, vjerojatno, u ograničenim slučajevima pokretale pitanje svojih nestalih državljana. U nekim situacijama Rusija će surađivati, pokušati locirati te ljude, da ih repatrira ili da obavijesti obitelji gdje se nalaze ili da su poginuli, kaže Stevens.
O konkretnom slučaju iz Bosne i Hercegovine, kaže, teško je govoriti. Možda mu je stvarno ponuđeno nešto drugo od onoga što je na kraju dobio. Teško je utvrditi je li to istina – je li se pridružio iz ideoloških razloga, zbog novca, ili je znao da se priključuje vojsci. Što se tiče ruskih vlasti, one u suštini drže sve karte u rukama. One nemaju nikakvu obvezu obiteljima reći što se dogodilo, locirati nestalog vojnika ili pružitie bilo kakve informacije.
Stevens zaključuje da će situacija s nestalim osobama ostati veliki problem, izvor neprijatnosti i tuga za obitelji, vjerojatno još godinama nakon završetka rata. Marina je sličan odgovor dobila od Međunarodnog crvenog križa u Bosni i Hercegovini - da mogu proći godine dok ne bude dobila bilo kakvu informaciju o tome gdje joj je sin, gdje je njegovo tijelo.
Otvori KEKS Pay
