Biskup banjolučki mons. Franjo Komarica navratio je na nekoliko sati u svoje opustošene župe Sokoline i Vrbanjci na području kotorvaroške općine. U dijelu župe Sokoline koji se nalazi uz cestu između K. Varoša i Kneževa vidio je gotovo istu sliku kao i svih proteklih poratnih godina: brojne razrušene kuće, tek nekoliko novih krovova, ali nikoga živoga od ljudi nema.
Župna crkva i kuća su obnovljeni a dvorište oko njih je ograđeno velikim trudom župnikā iz župe Kotor Varoš koji se administrativno brinu i za ovu župu. Ona je 1991. god. imala oko 1500 župljana i vlastitog župnika. Još uvijek je jedina župa u Banjolučkoj biskupiji u koju se nitko nije vratio!
U susjednoj prostranoj župi Vrbanjci koja se dobrim dijelom proteže uz rijeku Vrbanju i cestu između Kotor Varoša i Teslića, dočekao je biskupa upravitelj te župe, kotorvaroški župnik fra Zoran Mandić, zajedno s dvoje župnih vjećnika, povratnika, bračnim parom Matom i Anđom Marić. Najprije su posjetili lijepo uređeno groblje u selu Donja Rujevica, u kojem se vidi veći broj kuća u ruševinama, ali i pokoja obnovljena kuća. U tom groblju se nalazila i jedna od masovnih grobnica, a u groblju je sahranjeno 15 ubijenih mještana. Biskup i njegovi domaćini su se pomolili za sve pokojne sahranjene u tom i drugim grobljima te nekoć velike župe.
Ona je prije rata imala oko 3.200 župljana, a sada ih je u župi tek 30-tak.
Izostala je nažalost i u ovoj župi potrebna politička i materijalna pomoć onima koji su se uporno željeli vratiti u rodni kraj.
Domaćini su se pred obnovljenom župnom crkvom i kućom u lijepo uređenom crkvenom dvorištu potužili biskupu da su uslijed izostanka odlučnije potrebne pomoći, povratnici sami – uz velike poteškoće – trudili oko obnavljanja svojih porušenih domova. Kao ilustraciju, naveli su da je Vlada RH odobrila 2008. g. sredstva za obnovu 25 povratničkih kuća, a da je tek nedavno od te odobrene pomoći došla pomoć samo za dvije kuće.
Biskup Franjo se zajedno s njima u lijepo obnovljenoj i uredno uzdržavanoj župnoj crkvi pomolio za sve nazočne i prognane župljane, te za sve pokojne župljane.
Razgledao je i obnovljenu župnu dvoranu te župnu kuću, koja je u obnovi.
Biskup je u pratnji župnika fra Zorana pohodio još jednog od povratnika, u selu Gornja Rujevica, čija je obitelj bila protjerana 1992.g.
On je, radeći naporno u Austriji sam obnovio svoju kuću, iako su mu, dok je obnavljao u više navrata rušili i krali dijelove kuće koje je popravljao i ugrađivao. Blizu njega još nekoliko se kuća obnavlja vlastitim sredstvima. On se nada da će u tim plemenitim ljudima, koji unatoč izostanku svake pomoći od strane političara, države i međunarodne zajednice, uspjeti ostvariti svoju nakanu i ponovo oživjeti svoju očevinu i djedovinu.
"Nada i volja za rodnim krajem kod normalnog čovjeka ne mogu se nikako uništiti", ustvrdio je pred biskupom Komaricom i njegovom pratnjom ovaj povratnik.
Biskup je bio vidno dirnut ljubavlju ovih - uslijed nepravde - napaćenih svojih župljana, kao i njihovom velikom željom i odlučnošću da obnove nasilno ugašena ognjišta svoga života i svoga zajedništva, osobito vjerskog i crkvenog. Zahvalio im je i obećao da će za njih moliti ali i da će se na druge načine za njih i za druge u sličnim situacijama zalagati.
