Ako do konca godine Europsko vijeće odobri kandidacijski status za BiH, bit će to vijest koja će unijeti dodatni optimizam u društveno-političku stvarnost BiH, ali i najaviti nužan ubrzan rad na prioritetnim reformama. Iako BiH, kao zemlja potencijalna kandidatkinja, ima mogućnost prijave za značajna sredstva iz IPA fondova, a imat će i još više u kontekstu IPA III mehanizma vrijednog 14 milijardi eura, ako bi dobila status kandidata, došlo bi do povlastica i na drugim poljima, piše Večernji list BiH.
Primjer Hrvatske
Večernji list istražio je put kojim je prošla susjedna Hrvatska, a koji može biti iznimno važno iskustvo i za BiH. Strukturni kohezijski fondovi još su nam uvijek daleko, no postoji mogućnost da se jedan dio drugih programa Unije stavi na raspolaganje.
Osim ovih glavnih pretpristupnih programa, države kandidatkinje uključene su i u druge programe, fondove i agencije Europske unije. Jedan takav oblik pomoći je i TAIEX (engl. Technical Assistance Information Exchange Office), Ured tehničke pomoći za razmjenu informacija u području usklađivanja nacionalnog zakonodavstva sa zakonima Europske unije te njihove provedbe.
Naime, iako su programi Unije, temeljem posebne stavke u općem proračunu EU, u pravilu namijenjeni državama članicama Europske unije, neki od njih otvoreni su i državama koje se nalaze u procesu pridruživanja Europskoj uniji. Tako je i Republika Hrvatska u pretpristupnom razdoblju, točnije od 2005. godine, sudjelovala u aktivnostima značajnog broja programa Unije i koristila ih.
Države koje nisu članice Europske unije i kao takve ne doprinose zajedničkom proračunu Unije dužne su platiti članarinu za sudjelovanje u programima Unije, a iznos članarine razlikuje se od programa do programa.
A sam proces - od dobivanja statusa kandidata pa do početka procesa pregovora - specifičan je za svaku državu. O tomu svjedoči i izjava koju je izrekao povjerenik za susjedstvo i proširenje Olivér Várhelyi, a koji je nedavno naglasio da 14 ključnih prioriteta postavljenih u Mišljenju Komisije i dalje ostaje ključno za otvaranje pristupnih pregovora. Ova rečenica jasno govori o tomu da, ako BiH dobije status kandidata u prosincu, može proći određeno razdoblje dok pregovori uopće krenu. To je osobito važno za naglasiti i zbog činjenice da se među 14 prioriteta nalazi i jedan od ključnih, a odnosi se na provedbu presuda Ustavnog suda BiH, dakle i presude "Ljubić" o legitimnom predstavljanju. Kada je riječ o primjeru iz susjedstva, Republika Hrvatska dobila je status službenog kandidata za punopravno članstvo u Europskoj uniji na zasjedanju Europskog vijeća u Bruxellesu 18. lipnja 2004. godine.
Nakon što je službeno dobila status države kandidatkinje, idući važan korak u pridruživanju Hrvatske Europskoj uniji bilo je otvaranje pristupnih pregovora koji su formalno počeli 3. listopada 2005. godine održavanjem prve sjednice međuvladine konferencije između država članica Europske unije i Republike Hrvatske.
Hoće li Bosna i Hercegovina moći u razdoblju od nešto duljem od godinu dana otvoriti pristupne pregovore, pitanje je na koje trenutačno nema jasnog odgovora. No, ono što je jasno je činjenica da će pred Bosnom i Hercegovinom biti ukupno 31 poglavlje.
Nakon uvođenja revidirane metodologije za pristupne pregovore u veljači 2020. godine, pregovaračka poglavlja sada su podijeljena u šest tematskih klastera: temeljna pitanja, unutarnje tržište, konkurentnost i inkluzivni rast, zelena agenda i održiva povezanost, resursi, poljoprivreda i kohezija te vanjski odnosi.
Pregovori po svakom klasteru otvaraju se u cijelosti nakon što zemlja ispuni uvjete za otvaranje. Svako poglavlje obrađuje se pojedinačno s obzirom na njegovo provizorno zatvaranje, a pregovori o temeljnim pitanjima prvi se otvaraju i posljednji zatvaraju. Napredak u okviru klastera temeljnih pitanja određuje ukupnu dinamiku pregovora.
Veća ulaganja
Ako je ostvaren zadovoljavajući napredak po reformskim prioritetima, to bi trebalo dovesti do bliže integracije s Europskom unijom kroz ubrzanu integraciju i povećana ulaganja i financiranje. Tijekom pregovora, koji su strukturirani prema klasterima i poglavljima, zemlja se priprema za provedbu propisa i standarda EU-a, a pritom se sve države članice EU-a moraju usuglasiti da su u svakom pojedinačnom slučaju ispunjeni svi zahtjevi.
Nakon što se finaliziraju pregovori po svim oblastima, Komisija daje svoje mišljenje o spremnosti zemlje da postane država članica. Na temelju tog mišljenja države članice EU-a jednoglasno odlučuju o zaključenju pregovaračkog procesa, pri čemu suglasnost također daje i Europski parlament. Zadnji korak odnosi se na situaciju u kojoj sve države članice EU-a i zemlja kandidatkinja potpisuju i ratificiraju ugovor o pristupanju koji zemlji omogućava postati država članica EU-a.
