hercegovački franjevci

Široki Brijeg u znaku molitve, sjećanja i očuvanja povijesne istine o stradanju franjevaca

Prema povijesnim podacima, 7. veljače 1945. godine partizanske snage zauzele su samostan na Širokom Brijegu te su 12 franjevaca ubili i zapalili u ratnom skloništu, a dostupni dokumenti, kako se navodi, potvrđuju da franjevci nisu pružali nikakav otpor

Predstava 'Dide, pobiše nam fratre' dirnula publiku u Tomislavgradu

Načinjen prvi službeni korak da se pobijeni hercegovački fratri proglase mučenicima

U veljači 1945. godine u samo osam dana ubijeno 46 fratara u Hercegovini

U Čerigaju je začetak budućeg širokobriješkog samostana, sjemeništa, novicijata i Franjevačke klasične gimnazije

Turci su najprije srušili samostan u Konjicu (oko 1524. godine), a potom i samostane u Mostaru i Ljubuškom (1563. godine). Franjevci iz Ljubuškog preselili su se u Zaostrog, a fratri iz Mostara 1584. osnovali su samostan u Živogošću. Odatle su skrbili o katoličkom življu u Hercegovini, a od 1700. godine i samostan u Kreševu počinje skrbiti o hercegovačkim vjernicima

U Širokom Brijegu počelo obilježavanje 'Dana pobijenih hercegovačkih franjevaca'

Dodijeljene su i nagrade djeci koja su sudjelovala u ovogodišnjem natječaju na temu "Pobijeni hercegovački franjevci".

Facebook blokirao portal Pobijeni.info, stranicu o pobijenim hercegovačkim franjevcima

Radi se o blokiranju portala pobijeni.info koji održava Vicepostulatura postupka mučeništva Fra Leo Petrović i 65 subraće, na čelu s vicepostulatorom fra Miljenkom Stojićem

U jami Golubinka pronađena još trojica hercegovačkih franjevaca

U skladu s dosadašnjim istraživanjima radi se o skupini koja se pred jugokomunistički napad na Široki Brijeg sklonila u franjevačku mlinicu i hidrocentralu na rijeci Lištici, ispod samostana

Još jedan spomen na pobijene hercegovačke franjevce i molitva

Tko je kome dao pravo da ubije 12 fratara na Širokom Brijegu?

Dan kad je hrast odlučio umrijeti

Hercegovina je znala pričati da je sita, a gladna da gladnija nije mogla biti. Znala je odbiti vjedro s hladnom i bistrom vodom uvjeravajući i sebe i sve oko sebe da žedna nije, a usne joj žeđ ispucala. Znala se smijat iz sve duše, a sve su joj činili da neutješno nariče i plače