Gradić Houla prošloga se vikenda zauvijek upisao u krvavu povijest Sirije. Detalji i svjedočanstva o stravičnom masakru polako izlaze iz do grla zakopčane zemlje i istovremeno lede krv u žilama. Unatoč izuzetno lošim telefonskim vezama i otežanim komunikacijama, Večernji list razgovarao je s jednim od svjedoka pokolja.
– Sve je počelo iznenada, u petak predvečer, kada je Asssadova vojska osula tenkovsku paljbu po gradu. Zasipali su gradić granatama nekoliko sati, a potom je počeo pokolj. U Houlu su se uvukli pripadnici Shabbije, alavitske milicije, fanatično odani Assadu i počela ubijati sve civile na koje su naišli. Klali su redom, a posebno su tražili djecu koju su ubijali pred očima roditelja – kaže za Večernjak Abu Rhami al Hamsi, svjedok krvavog pira assadovaca.
Ubijali cijele obitelji
Prema njegovim riječima, pokolj koji je paravojna formacija izvela u Houli vjerojatno je najgori zločin Assadova režima od početka pobune.
– Tu nije bio cilj slomiti Slobodnu sirijsku vojsku, već zatrti svaki trag pobunjenika, provesti što veći teror. Ubijali su nam djecu – kaže Al Hamsi.
U orgiji zla koja je trajala nekoliko sati ubijena su 123 civila, a više od 320 ih je ranjeno. Pripadnici Shabbije u kuće civila upadali su naoružani kalašnjikovima i noževima.
– Što radite, što želite od moga supruga i moje djece – povikala je moja majka kada su upali u kuću. Visoki ćelavi muškarac s velikom bradom samo ju je prepolovio rafalom. Potom je ubio moju petogodišnju sestru Rashu, istom tom puškom, a zatim je pucao u glavu mome bratu Naderu. Tata i ujaci pokušali su pobjeći kroz prozor, ali i njih su ubili – kaže jedanaestogodišnji dječak koji se spasio zavukavši se pod stol i namazavši svoje lice bratovom krvlju kako bi izgledao mrtav.
Djecu su poredali
Krvoločni pripadnici Shabbije, čije ime u Siriji već odavno predstavlja sinonim za teror i okrutnost, odgovorni su za niz zločina nad civilima, a tijekom napada na Houlu namjerno su pobili što više djece, i to najčešće režući im vratove nožem.
– Kada su shabbije upale u kuću, bila sam u podrumu. Čula sam vrisku, nisam smjela izaći van, ali sam virila i vidjela kako su okupili petero moje djece. Poredali su ih jednog do drugog, a potom im je jedan od napadače redom prerezao vratove. Ne znam što ću, više nemam ni obitelji ni budućnosti – izjavila je preživjela svjedokinja napada.
Preuzeto sa www.vecernji.hr
