Kralj teretana. Tako su ga zvali u Njemačkoj. Jer u toj zemlji Rainer Schaller je za svijet fitnessa učinio nešto slično onome što je legendarni Arnold Schwarzenegger za bodybuilding napravio u SAD-u 1970-ih. Popularizirao ga je, i to tako da ga je odlučio učiniti dostupnim svima. Nakon što je otvorio i uhodao lanac teretana koji je nazvao McFit broj Nijemaca koji redovito odlazi trenirati gotovo se poduplao. Ne možemo reći kako su baš sve zasluge njegove, jer zdrav način života koji podrazumijeva i tjelovježbu sve je zastupljeniji, no nesporna je činjenica kako je još prije desetak godina njegov lanac teretana pohađalo preko milijun članova samo u Njemačkoj te gotovo još jednako toliko u ostatku Europe. Danas ih je ukupno 6,4 milijuna. U njegovim teretanama svakog dana se znoji više ljudi nego što Hrvatska ima stanovnika.
Pa ipak, njegova smrt, iako još uvijek nije službeno potvrđena, kod nekih je ljudi izazvala, koliko god to bilo grubo napisati, osjećaj da mu se na neki način dogodila s razlogom. Manji avion Piaggio P180 Avanti s kojim su Schaller, njegova partnerica, njihovo dvoje djece i još jedan muškarac letjeli iz Meksika u Kostariku srušio se prije tri dana samo tridesetak kilometara od aerodroma na koji su trebali sletjeti. Avion je izgubio vezu s kontrolnim tornjem u Kostariki dok je letio brzinom od 470 kilometara na sat pri visini od 70 metara te se srušio u more. U trenutku pisanja ovog teksta bila su pronađena dva tijela, jedno odrasle osobe i jedno djeteta, koja tek trebaju biti identificirana. Potražni brodovi pronašli su i nešto prtljage i dio trupa aviona, a za sada nema informacija o tome kako je došlo nesreće jer će se to tek utvrđivati narednih dana i tjedana.
E sad, da se vratimo na ono zbog čega se na društvenim mrežama ispod vijesti o nesreći koja se dogodila može naći veliki broj komentara poput "sustigla ga je karma“ ili "čini se da ipak ima pravde“... Prije 12 godina Schaller je preuzeo organizaciju jednog od najvećih festivala elektroničke glazbe na svijetu poznatog kao Love Parade. Festival se tradicionalno održavao u Berlinu od 1989. do 2003. godine kada su organizatori odlučili sve stopirati zbog financijskih problema. Nakon dvije godine pauze Schaller je kupio prava na organizaciju te festival prebacio u regiju Ruhr. Tamo je uspješno organizirano nekoliko Parada ljubavi, a 2010. se u gradu Duisburgu dogodila tragedija zbog koje su Paradu ljubavi prozvali Paradom smrti te odlučili kako ju više neće organizirati (i nisu sve do ove godine kada se vratila na ulice Berlina). Parada se održavala na prostoru bivšeg ranžirnog kolodvora, a zbog velikih gužvi koje su se stvarale još od ranih jutarnjih sati ljudi su kolabirali i ostajali bez zraka. Već do 16 sati hitna pomoć je morala hospitalizirati preko 300 ljudi. Ulaz na prostor festivala vodio je kroz tunel u kojem se nakupila ogromna masa ljudi, a oko 18 sati dio tog tunela se urušio po svima njima. Rezultat – 21 mrtva osoba i 500 ozlijeđenih.
- Ja kao organizator preuzimam moralnu odgovornost, jer da nije bilo mene ovaj festival ne bi bio organiziran niti bi ti ljudi umrli. Ali ne mogu se složiti s tim kako sam kriv za način na koji su koridori za ljude bili postavljani, odnosno za činjenicu da su svi oni od strane policije usmjeravani prema tom tunelu koji je bio jedini ulaz na festival – kazao je nakon tragedije Schaller koji je nakon sudskog procesa oslobođen odgovornosti. Ipak, više lokalnih medija tjednima prije održavanja festivala pisalo je kako je njihov grad premalen za održavanje takvog događaja kojeg je s organizacijske strane jako teško organizirati i u Berlinu koji je 20 puta veći od Duisburga. Upozoravali su na sve potencijalne opasnosti, ali gradonačelnik im je objašnjavao kako je to jedinstvena prilika za promociju njihovog grada te veliku zaradu od koje će koristi imati svi stanovnici. Schaller je s druge strane odlučio dopustiti da na festival uđe oko 1,4 milijuna ljudi iako je dobio više savjeta da je teoretski maksimum do kojeg se može jamčiti sigurnost svima oko 200.000 posjetitelja. Na kraju za nesreću unatoč dugotrajnom sudskom procesu nije odgovarao baš nitko.
Schaller je oduvijek bio čovjek koji je volio ulaziti u poslovne rizike, tako da niti ne čudi da se nakon uredno organizirana tri festivala polakomio i pomislio kako je sposoban organizirati i najveći Love Parade u povijesti. A prvi svojevrsni poslovni rizik napravio je malo nakon što je postao punoljetan.
- Još kao 15-godišnjak zaljubio sam se u fitness. Moji prijatelji i ja kupili smo knjigu Arnolda Schwarzeneggera koja je za nas postala svojevrsna Biblija jer nas je naučila kako trenirati kako bi jednog dana imali šansu izgledati kao naši idoli. Sjećam se da sam ju svugdje nosio sa sobom, u školi bi ju čitao pod satom, po noći bi ju stavljao ispod jastuka i spavao s njom. Nakon što sam završio školu otvorio sam svoju prvu teretanu na katu iznad trgovine u kojoj sam se zaposlio. Bilo je to na neki način ilegalno jer ju nisam nigdje registrirao, nije postojala u sustavu. U nju su najprije počeli dolaziti moji vršnjaci, a zatim i mnogo drugih iz susjedstva, nisam uopće kontrolirao niti jesu li svi platili članarinu, ulazio je praktički svatko tko je htio. Mislio sam da će mi vođenje takve teretane biti kratkotrajni hobi ili posao sa strane, a na kraju sam shvatio da postoji itekako velika potražnja za takvim, nazovimo ih običnim, pristupačnim teretanama – govorio je Schaller u intervjuu za Forbes. Ipak, prvih je nekoliko poslovnih godina proveo vodeći njemački lanac supermarketa poznat kao Edeka. Nakon što je skupio dovoljno novca za otvaranje prve prave teretane odlučio se sasvim prebaciti u tu branšu.
- Bila je 1997. kada sam osmislio franšizu McFit i otvorio prvu poslovnicu u Wurzburgu. Tada su u svijetu fitnessa prevladavale velike, raskošne teretane koje su uz sprave za vježbanje nudile i saune, Wellness i cijeli asortiman dodatnog sadržaja. Naravno, i cijena im je bila paprena, pa sam ja s McFitom odlučio udariti potpunu kontru i zaigrati na pristupačnost. Nudio sam godišnju članarinu za 90 eura, što je bilo pet puta jeftinije od prosjeka. Uz to, teretana je radila od 0 do 24 svih 365 dana u godini, što je tada isto bila rijetkost. Već godinu dana kasnije otvorio sam i drugu teretanu, a onda je sve eksplodiralo do nečega o čemu nisam mogao niti sanjati – kazivao je Schaller koji je po vlastitom priznanju Love Parade organizirao upravo kako bi i tako dodatno promovirao svoj biznis. Pokazalo se to izvrsnom idejom, jer je nakon prvog festivala 2006. broj korisnika McFita toliko narastao da su u idućih nekoliko mjeseci otvorili dodatnih stotinjak podružnica.
Još jedan veliki poslovni rizik koji se pokazao punim pogotkom preuzeo je 2020. godine taman u doba velikih lockdowna izazvanih pandemijom Covida-19 u kojem većina teretana u svijetu nije uopće radila nekoliko mjeseci. U to doba dok je budućnost te industrije bila pod velikim upitnikom on je za 100 milijuna dolara kupio legendarnu fitness franšizu Gold's Gym u čijim su teretanama trenirali i još uvijek treniraju legende bodybuildinga poput već spomenutog Arnolda Schwarzeneggera, Lou Ferrigna i Franca Columbua. Njegova tvrtka RSG-Group tada je narasla na čak 41.000 zaposlenika koji rade na više od tisuću lokacija u 48 zemalja diljem svijeta. Njemu je to donijelo basnoslovnu zaradu te je u trenutku nesreće bio "težak“ preko 250 milijuna dolara.
