Iran je teško pogođen sušom, do te mjere da je predsjednik Masud Pezeškian najavio moguću evakuaciju višemilijunskog Teherana ako do kraja studenog ne padne kiša. Priroda čini ono što sankcije i zračni napadi nisu uspjeli, piše američki Forbes, prenosi Jutarnji.hr.
Teheran je pod stalnim redukcijama vode, polovina Irana od ljeta nije vidjela ni kap kiše. "Neka Bog zaštiti ovu zemlju od neprijatelja, od suše, od laži", natpis je perzijskog kralja Darija Velikog uklesan u kamen prije više od 2000 godina.
Teška godina
Posljednjih mjeseci Iran se našao pod teškim udarima: američki predsjednik Donald Trump u drugom je mandatu oživio i proširio politiku maksimalnog pritiska na Iran, tražeći od saveznika da se ujedine u ekonomskom i diplomatskom pritisku. Podržao je Izrael kad je premijer Benjamin Netanyahu izveo dosad najveće vojne udare na Iran u modernoj povijesti, riskirajući širi rat. Vijeće sigurnosti vratilo je Iranu teške sankcije. No najteži udarac teheranskom režimu stigao je s neba, koje uskraćuje kišu.
Iranu se osvećuju prekomjerna potrošnja i isušivanje bazena koji su nekoć služili kao strateška rezerva
I priroda se udružila s neprijateljima. Iran je sada već ušao u šestu godinu suše. U nekim velikim gradovima već su uvedene redukcije vode, tlak vode je smanjen, a najavljuje se i daljnje racioniranje vode. Pa čak i evakuacija stanovništva. Teheran, od 15 milijuna stanovnika, u toliko je teškoj situaciji da se razmatra djelomična evakuacija. Ova situacija nije pala s neba, nego je rezultat desetljetnog prekomjernog crpljenja vode, većeg nego što priroda može nadoknaditi, piše za Forbes iranski ekolog, znanstvenik i aktivist Kaveh Madani. Iranu se osvećuju prekomjerna potrošnja i isušivanje bazena koji su nekoć služili kao strateška rezerva.
Nisu slušali stručnjake
Iran je oduvijek bio prilično sušna zemlja, ali u ovom trenutku njegove su rezerve vode ozbiljno iscrpljene zbog desetljeća prekomjerne upotrebe, neučinkovitog navodnjavanja i neodržavane infrastrukture, piše Deutsche Welle. Godišnje gube oko 16 kubičnih kilometara vode, ističe znanstvenik sa Sveučilišta u Stuttgartu Mohammad Javad Tourian. Jedan kubični kilometar znači otprilike milijardu tona vode. "To znači da Iran gotovo svake tri godine gubi količinu vode veličine Bodenskog jezera", kaže Tourian, koautor studije o iranskoj vodnoj krizi objavljenoj 2022. u uglednom časopisu Nature.
Nekoliko stručnjaka desetljećima upozorava na nadolazeću katastrofu, piše Foreign Policy. Međutim, njihove se glasove marginaliziralo i utišavalo. Prema neslužbenim procjenama koje navodi FP, do 35 posto vode u Teheranu gubi se zbog cijevi koje propuštaju
Već nekoliko mjeseci Teheran svako malo ostaje bez vode. Potrošnja je u sedam mjeseci smanjenja za 12 posto, ali to je i dalje premalo: cilj gradskih vlasti je smanjenje za 20 posto, da bi se osigurala opskrba vodom do zime. Glavni grad Irana ima 10 milijuna stanovnika, i još 18 milijuna na širem gradskom području. Kako su bunari presušivali, a farme propadale, milijuni ljudi preselili su se na rubove Teherana. Grad raste dok vodovodna infrastruktura ostaje zastarjela i oronula i velik dio vode gubi se u prijenosu, izvještava Deutsche Welle. Prema neslužbenim procjenama koje navodi FP, do 35 posto vode u Teheranu gubi se zbog cijevi koje propuštaju. Bogatije zgrade imaju spremnike na krovovima i pumpe za vodu. I kad redukcija službeno nema, slavine su prazne. "Nismo imali vode tri dana. Tlak je bio toliko nizak da ništa nije izlazilo", rekao je jedan stanovnik Teherana za NBC News. Vlasti im preporučuju da kupe cisterne i pumpe za vodu: ali tko ima novca za to? Još prije dva tjedna rezerve vode za glavni grad pale su na pet posto.
90% vode za poljoprivredu
Desetljećima su iranske vlasti vodu tretirale kao neograničen resurs. Propagirale su poljoprivredu koja traži intenzivno navodnjavanje u nekim od najsušnijih područja planete, sve u ime državne samodostatnosti i neovisnosti o uvozu hrane. I vodu i struju država je jako subvencionirala, što je poticalo rasipanje i prekomjerno crpljenje podzemnih voda. Vlasti su se hvalile izgradnjom brana, koje su postale simboli nacionalnog ponosa i snage: cilj je bio iskoristiti svaku kap vode, piše Madani. Taj pristup, poguban za okoliš, dodatno je pojačan pod međunarodnim sankcijama. Kad se našao ekonomski i politički izoliran, Iran je udvostručio "ekonomiju otpora" pod svaku cijenu, iscrpljujući prirodne resurse. Neprijateljske bombe nisu bile potrebne, pod vanjskim pritiskom Iran je sam žrtvovao dragocjene strateške rezerve vode.
Ovoliko duga i intenzivna suša mogla bi paralizirati bilo koji sustav - ali problem Irana je utoliko veći što se država za to nije pripremila. Klimatske promjene ne mogu biti izgovor za nečinjenje vlasti, pogotovo kad su znanstvenici već predvidjeli ovako ekstremne situacije, ističe Kaveh Madani. Strani neprijatelji, suša i laži, odnosno nepostojanje javne rasprave o korištenju voda, doveli su Iran u situaciju goru od one koju su Trump i Netanyahu mogli namjerno smisliti. Iran će jednog dana biti slobodan od sankcija, ali ostat će urušeni vodoopskrbni sustav i narušeno povjerenje javnosti, kojoj je bila uskraćena puna informacija o situaciji s vodoopskrbom. Sada, kad je situacija postala kritična, konačno se čuju argumenti stručnjaka i u iranskim medijima. Ono što bi se moralo poduzeti, poručuje Madani, postupno je ukidanje one poljoprivredne proizvodnje koja troši najviše vode i smanjivanje subvencija na vodu i energiju. Čak 80 do 90 posto vode troši se u poljoprivredi, navodi njemački Deutsche Welle. Kriza bi mogla biti ublažena kad bi se poljoprivredna proizvodnja koncentrirala na usjeve prikladnije krili, uz učinkovitiji sustav navodnjavanja, prenosi Jutarnji.hr.
Otvori KEKS Pay
