Američki predsjednik Donald Trump ušao je u drugu polovicu svog drugog mandata, a prema analizi kolumnista njemačkog Spiegela Renéa Pfistera pred njim je razdoblje u kojemu se istodobno gomilaju ratovi, geopolitičke napetosti i rizici povezani s razvojem umjetne inteligencije. "Trumpa sustiže kaos koji je sam pomogao stvoriti", piše Pfister u kolumni objavljenoj u subotu, upozoravajući da će Trump u Bijeloj kući ostati još dvije godine. To razdoblje, smatra autor, moglo bi biti "najopasnije od kraja Drugog svjetskog rata".
Pfister pritom ne smatra da će Trump ukinuti američku demokraciju. Naprotiv, kolumnu počinje ironičnim zaključkom da Trump "neće okončati najstariju demokraciju na svijetu" niti će Bijelu kuću pretvoriti u sjedište pokreta MAGA. No, dodaje, Trumpu bi istodobno moglo ponestati političke i fizičke snage za pokušaj osvajanja trećeg mandata. "Demokracija mu nikada nije bila omiljena tema, ali čak je i vječnom hvalisavcu očito postalo jasno da s 80 godina više nema snage kršiti Ustav i kandidirati se za treći mandat", piše Pfister.
Autor navodi i razgovor s jednog nedavnog ručka na kojemu je Trump, govoreći o budućnosti nakon njegova mandata, pokazao prema potpredsjedniku JD-u Vanceu i državnom tajniku Marcu Rubiju. "Njih dvojica će to međusobno riješiti", rekao je Trump, prema Pfisterovu navodu, koji se poziva na gosta koji je sjedio za istim stolom. No Trumpov odlazak iz Bijele kuće, upozorava Pfister, ne znači da će se smanjiti rizici s kojima se SAD i njegovi saveznici suočavaju. "Loša vijest glasi da Trump ostaje na dužnosti još dvije godine", piše. "Bit će to, bez pretjerivanja, najopasnije godine od završetka Drugog svjetskog rata."
Jedan od najvećih problema Pfister vidi u ratu u Ukrajini. Prema zapadnim procjenama koje navodi, Rusija svakog mjeseca gubi više od 30.000 vojnika. No upravo bi slabljenje Rusije moglo povećati opasnost od šireg sukoba, navodi se u njegovoj analizi. Pfister piše da se u njemačkoj vladi razmatra scenarij prema kojem bi Vladimir Putin prije 2029. mogao pokušati napasti neku članicu NATO-a. "Širenje zone borbi" tako postaje jedan od scenarija koje Berlin uzima u obzir. Istodobno, Trumpov odnos prema NATO-u, prema Pfisterovu tumačenju, dodatno ohrabruje Moskvu da testira granice zapadnog saveza.
Drugi veliki problem predstavlja Bliski istok. Trump je u veljači, uz utjecaj izraelskog premijera Benjamina Netanyahua, ušao u rat protiv Irana kako bi spriječio režim u Teheranu da dođe do nuklearnog oružja. Istodobno je Iran, smatra autor, pronašao sredstvo pritiska koje se pokazalo učinkovitijim od same nuklearne prijetnje – kontrolu Hormuškog tjesnaca, kroz koji je donedavno prolazilo oko 20 posto svjetske proizvodnje sirove nafte. Pfister upozorava da posljedice nisu ograničene na Bliski istok. Rast cijena goriva već ima političke posljedice u SAD-u i Europi. U Francuskoj, primjerice, nezadovoljstvo visokim cijenama dizela prema njegovim riječima koristi i političkim snagama s desnice i ljevice.
Pfister povlači jasnu razliku između Trumpova prvog i drugog mandata. Između 2017. i 2021., piše, svijet je relativno dobro prošao dijelom i zato što Trump tada još nije imao ambiciju upuštati se u velike vanjskopolitičke avanture. Osim toga, oko sebe je imao ljude koji su ga odvraćali od korištenja američke vojne sile kao političkog instrumenta. "To je bilo vrijeme kada se Trump hvalio da je prvi predsjednik u generacijama koji nije započeo novi rat. Nažalost, to vrijeme je prošlo", piše Pfister.
Prema njegovu tumačenju, atentat na Trumpa u srpnju 2024. i njegova pobjeda na predsjedničkim izborima nekoliko mjeseci kasnije dodatno su učvrstili predsjednikovo uvjerenje da ima posebnu povijesnu misiju i da mu je vlastiti instinkt dovoljan. "Posljedica je da se svijet sve dublje uvlači u kaos", navodi autor. Upozorava pritom na Rusiju, Kinu i Iran, ali i na jemenske Hutije, koji su, kako piše, shvatili koliko stratešku moć daje kontrola pomorskih prolaza.
Posebno mjesto u Pfisterovoj analizi zauzima kineski predsjednik Xi Jinping. Kada je Xi prošlog tjedna posjetio Bijelu kuću, Trump mu je pokazivao galeriju svojih prethodnika, pritom se zaustavivši kod fotografije Joea Bidena koju je ismijavao. Xi je, piše Pfister, Trumpovim ismijavanjem slušao "s vedrim mirom" dok istodobno promatra američko sudjelovanje u ratu protiv Irana. Autor pritom iznosi i svoju procjenu mogućih posljedica: američka potrošnja vojne opreme i streljiva na Bliskom istoku mogla bi smanjiti raspoložive kapacitete za odvraćanje Kine od eventualnog napada na Tajvan. "Čovjek bi podcijenio Xija kada u Trumpu i njegovu mesijanskom diletantizmu ne bi vidio jedinstvenu priliku da Tajvan ponovno učini dijelom kineske matice", piše Pfister.
Uz ratove i geopolitičke sukobe, Pfister kao treću veliku prijetnju izdvaja razvoj umjetne inteligencije. "Možda će se Trumpov ponovni izbor naknadno pokazati kao najveća nesreća upravo zato što se dogodio u trenutku uspona tehnologije koja će promijeniti svijet više nego zajedno pojava električne energije i izum interneta", piše. Autor smatra da umjetna inteligencija više nije samo napredni oblik softvera, nego tehnologija koja se razvija i optimizira sve većom brzinom, dok društva još uvijek ne razumiju u potpunosti njezine posljedice. Kao upozorenje navodi Billa Gatesa, koji je u podcastu New York Timesa rekao: "Nikada nije postojala tehnologija čiji je potencijal bio tako slabo shvaćen kao što je potencijal umjetne inteligencije." Gates je pritom upozorio da je AI već dosegnuo razinu koja bi bioteroristu mogla omogućiti da ubije stotine milijuna ljudi. Pfister prenosi i izjavu sigurnosnog čelnika kompanije Anthropic, koji je na društvenoj mreži X napisao: "Ozbiljno vjerujemo da umjetna inteligencija može ubiti sve ljude." Dodao je da osobno smatra kako je vjerojatnost takvog ishoda u idućih deset godina veća od deset posto.
Pfister ipak ostavlja mogućnost da se najcrnji scenariji neće ostvariti. Demokrati bi na izborima za Kongres u studenome mogli ponovno osvojiti većinu u jednom ili oba doma, Rusija bi mogla odustati od daljnje eskalacije, a tehnološke kompanije mogle bi odlučiti usporiti razvoj najrizičnijih oblika umjetne inteligencije. "Možemo imati sreće", piše Pfister. Ali, upozorava, "ne trebamo se zavaravati da će nas Trump spasiti od katastrofe". Na kraju podsjeća na jednu Trumpovu izjavu iz prvog mandata. Tada je svom ministru pravosuđa Billu Barru rekao da dobar tvit uvijek mora sadržavati "pravu dozu ludila". Pfister zaključuje da se Trump u drugom mandatu više ne ponaša prema tom pravilu samo na društvenim mrežama. "On tako i vlada", zaključuje kolumnist Spiegela René Pfister.
Otvori KEKS Pay
