U razgovorima sudjeluju američki posebni izaslanik Jared Kushner i bliski savjetnik ruskog predsjednika Vladimira Putina Kiril Dmitrijev, navodi pet anonimnih izvora upoznatih s temom, prenosi Reuters.
Njih su se dvojica posljednjih tjedana sastajala u Moskvi i New Yorku, a tema Sjevernog toka bila je na dnevnom redu njihovih razgovora, piše B92.
Kushner, koji pokušava posredovati u okončanju rata u Ukrajini, smatra da bi poslovni aranžmani mogli biti dio šireg procesa obnove mira.
U tom bi scenariju američki investitori mogli sudjelovati u budućim isporukama energenata Europi i ostvariti profit nakon završetka rata.
Razgovori Washingtona i Moskve nisu ograničeni samo na plin.
Kushner i Dmitrijev razgovaraju i o mogućoj prodaji europske i druge imovine ruskog energetskog diva Lukoila, uključujući rafinerije i benzinske postaje.
Prema jednom od modela o kojima se raspravlja, konzorcij američke agencije DFC i investitora iz Katara i Ujedinjenih Arapskih Emirata kupio bi tu imovinu, dok bi američke vlasti ukinule sankcije.
„Steve (Witkoff) i Jared (Kushner) radili su s DFC-om na pregovorima o značajnoj uplati unaprijed i udjelu Sjedinjenih Američkih Država u budućoj dobiti”, rekao je dužnosnik Bijele kuće.
Ipak, američki dužnosnik rekao je da je zbog brojnih prepreka dogovor o ponovnoj uspostavi isporuka ruskog plina u srednjoročnom razdoblju malo vjerojatan.
Plinovodi Sjevernog toka trenutačno su pod američkim i europskim sankcijama, pa bi njihovo ponovno pokretanje u sadašnjim okolnostima bilo protuzakonito.
Washington bi mogao ublažiti ili ukinuti američke sankcije, ali bi eventualna pobjeda demokrata na izborima za Kongres sljedećeg mjeseca otežala takav potez.
Prije početka rata u Ukrajini u veljači 2022. godine Njemačka je više od polovice svojih potreba za plinom podmirivala uvozom iz Rusije preko dvaju plinovoda Sjevernog toka.
Isporuke su poslije smanjene, a plinovodi su u rujnu 2022. oštećeni u nizu podvodnih eksplozija.
Eventualni povratak ruskog plina suočio bi se i sa snažnim političkim otporom u drugim europskim zemljama, posebno u Poljskoj i baltičkim državama, koje to smatraju sigurnosnim rizikom.