Zašto Rusija ne može uništiti ukrajinske višecijevne raketne sustave HIMARS američke proizvodnje? Jedan ruski vojni blog ima objašnjenje: HIMARS ima tajnu odliku koja otežava gađanje ruskom topništvu.
Ne baš, kažu zapadni obrambeni stručnjaci. Vjerojatniji razlog je ruska nesposobnost, piše Business Insider. U rujnu je ruski vojni blog Avia pisao o tome zašto rusko topništvo nije uspjelo uništiti ukrajinske topničko-raketne sustave M142 visoke pokretljivosti, koji ispaljuju GPS-navođene rakete koje su uništile vitalne ruske ciljeve kao što su skladišta streljiva, zapovjedna mjesta i mostovi.
U teoriji, ruski ogromni arsenal haubica i višecijevnih raketnih sustava trebao bi biti u stanju uništiti HIMARS korištenjem protubaterijskog radara za praćenje putanje raketa koje ispaljuje natrag do njihove točke lansiranja. "Ah, ali ti pametni Amerikanci imaju trik", piše u Aviainom nepotpisanom postu na blogu: dizajnirali su HIMARS tako da njegove rakete mijenjaju putanju i prevare protubaterijske radare. "To se može vidjeti iz putanje leta projektila koji, zapravo, pomiče koordinate postavljene protubaterijskim sredstvima borbe za stotine metara, što onemogućava točne protuudare", navodi se u objavi uz koju su priložene videosnimke ukrajinskog ispaljivanja rakete.
"Stručnjaci skreću pozornost na videosnimke koje je objavila ukrajinska vojska, a koji pokazuju da nakon lansiranja raketa gotovo odmah mijenja putanju", stoji u objavi.
"Ovo uvelike razlikuje američke sustave od konvencionalnih MLRS višecijevnih raketnih sustava, gdje projektili lete duž balističke putanje. Uz visok stupanj vjerojatnosti, upravo ta činjenica sprječava utvrđivanje točne lokacije koordinata lansera - dodaje se u objavi na blogu.
Mijenjaju li rakete HIMARS doista svoju putanju nakon lansiranja na isti način na koji NASA-ine rakete okreću svoje motore kako bi promijenile kurs tijekom izlaska u orbitu? Kao odgovor na upit Insidera, proizvođač HIMARS-a raketnih sustava Lockheed Martin prepustio je komentar američkoj vojsci.
Odgovor američke vojske bio je jednostavno da "projektil postiže balističku putanju koja mu je dodijeljena da dosegne cilj." Protubaterijska vatra, odnosno korištenje topništva za onesposobljavanje drugog topništva, težak je proces čak i u najboljim okolnostima. Međutim, slabi ruski protubaterijski kapaciteti pogoršavaju problem. Stoga bi cilj teksta objavljenog na blogu Avia mogao biti odvraćanje pažnje od ruskih vojnih propusta.
- Članak se vjerojatno hvata za slamku - rekao je za Insider Samuel Cranny-Evans, stručnjak za kopneno ratovanje pri britanskom institutu Royal United Services. Primjerice, ruski protubaterijski radar Zoopark-1 može otkriti rakete na udaljenosti od 14 do 21 kilometar, ali rakete HIMARS imaju domet od oko 50 milja.
- Radar treba uhvatiti projektil dok se lansira kako bi pokušao predvidjeti njegovu putanju i planirati njegov vjerojatni pristup prije ekstrapolacije unatrag kako bi dosegao vjerojatnu točku lansiranja. Dakle, ako ne podigne raketu s točke lansiranja jer nije u dometu, ne može pružiti rješenje za ciljanje - rekao je Cranny-Evans.
