U posljednjih nekoliko godina arapski imigranti u Njemačkoj suočavaju se s rastućim izazovima, od kulturnih nesuglasica do sve prisutnijeg antiislamskog rasizma, koji je postao još izraženiji nakon napada Hamasa na Izrael 7. listopada 2023. godine. Pet ljudi arapskog podrijetla, koji su se susreli u jednom berlinskom restoranu, podijelili su svoja iskustva o životu u Njemačkoj i rastućem otuđenju koje osjećaju zbog eskalacije sukoba na Bliskom istoku.
Aref Hajjaj, bivši zaposlenik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova, koji je proveo desetljeća prateći diplomatske misije na Bliskom istoku, ističe kako je situacija postala neizdrživa. "Za nas, koji smo ovdje živjeli i radili dugi niz godina, politička jednostranost u odnosu prema Izraelu je iscrpljujuća", rekao je za Spiegel. Hajjaj, koji je rođen u Palestini, osjeća kako je Njemačka postala zemlja u kojoj je teško biti arapskog podrijetla. "Nova era normalizacije islamofobije je počela. Antiarapski i antimuslimanski rasizam je oduvijek postojao, ali sada je postao vidljiviji i neobuzdaniji", dodao je.
Hajjaj je također podijelio svoje nezadovoljstvo njemačkim vijestima, koje, prema njegovim riječima, previše često bez kritike prenose izjave izraelske vojske. "Gledam njemačke vijesti rijetko jer prenose previše jednostrano stavove izraelske vojske. Informiram se uglavnom putem izraelskih novina Haaretz, BBC-a i švicarskih medija. Nikada dosad nisam vidio tako jednostrano izvještavanje u Njemačkoj", rekao je Hajjaj.
Isto osjećanje dijeli i 25-godišnja Iman Abu El Qomsan, koja je iz Gaze, a koja je nakon sukoba u Palestini izgubila više od 80 članova svoje obitelji. "Moj život ovdje više nije isti", kaže. "Sve se promijenilo nakon 7. listopada. Iako je Berlin bio moj siguran prostor, sada se osjećam kao da je sve na staklenim nogama." Abu El Qomsan, koja je tog dana trebala braniti svoju završnu radnju iz kemijskog inženjeringa, prisjeća se trenutka kada je, umjesto da se pripremi za ispit, dobila užasnu vijest od prijateljice. "U trenutku kada sam odlučila ostaviti svoj telefon sa strane, dobila sam poruku prijateljice:
‘Čula sam tvoje prezime na Al Jazeeri.’ Izraelska vojska je bombardirala kuću u Džabaliji, gdje je moja mama odrasla. Sedam članova obitelji je poginulo, a deset muškaraca je uhićeno. Bez izvještavanja Al Jazeere, ništa ne bih saznala", ispričala je Abu El Qomsan. Kad je to čula, bila je slomljena. "Priča mog velikog rođaka postala je međunarodna vijest. On je išao po rodni list za svoje novorođene blizance, a kada se vratio, kuća mu je bila uništena. Njegova žena, svekrva i blizanci od četiri dana poginuli su", dodala je, još uvijek u šoku.
Iako se još uvijek čuje njezino ime u međunarodnim medijima, Abu El Qomsan kaže da joj nije lako gledati te izvještaje. "Pokušavamo ostati povezani. I dalje smo u kontaktu s rođakom. On je potpuno uništen. Sve što mu je bilo važno, Izrael mu je oduzeo", kaže, podijelivši da je za rođaka otvorila i donacijski link. S obzirom na trenutnu situaciju, mnogi članovi zajednice izražavaju različita stajališta o nedavnoj vijesti o primirju. Rushdi, koja dugo vremena proživljava nesigurnost zbog izraelske okupacije, smatra da je, iako primirje dobrodošlo, potrebno mnogo više kako bi se riješio osnovni problem. "Za rješavanje uzroka ovog problema – ilegalne izraelske okupacije – potrebno je godine neumornog rada. Nisam sigurna kako to može funkcionirati s tako velikom neravnotežom moći i zapadnom pristranošću", komentirala je Rushdi.
"Zadovoljna sam što se smirila ova razorna eskalacija, ali čini mi se da će se tragedija ponoviti ako ne bude stvarnog političkog pritiska na obje strane, posebno na Izrael", zaključio je Hajjaj, dok je Beiersdorf-El Schallah dodao: "Nadam se da ćemo sada moći početi s obnovom i pružanjem pomoći ljudima u Gazi. Rat mora prestati." Za Abu El Qomsan, koja se bori s osjećajem nepravde, primirje je, iako donekle donosi nadu, također podsjetnik na prošlost. "Primirje nam daje nadu i vrijeme za žalovanje, ali isto je predloženo i prije osam mjeseci. Tada je izraelski premijer Benjamin Netanyahu odbio. A Njemačka je i dalje isporučivala oružje", izjavila je. Na kraju, Joudi se osjeća pomalo olakšana, ali i zabrinuta za budućnost. "Sada barem nećemo gledati još više ljudi koji gube članove obitelji. Ovo je vrijeme za žalovanje i refleksiju, jer ovo je jedno od najgore godine za Gazu i najponižavajuće za međunarodnu zajednicu", rekla je.
Otvori KEKS Pay
