U mnogim vojnim analima vidjet ćete podatak da je od svih izvedenica sovjetskog tenka T-72 zadnjih godina masovno korištenog u Ukrajini, upravo jugoslavenski M84 najbolji. Snažni oklopnjak sklapan u tvornici Đuro Đaković u Slavonskom Brodu, jasno, upotrebljavan je i u ratovima na prostoru bivše Jugoslavije 90-tih godina gdje ih je uništeno barem nekoliko desetaka. To, međutim, ne znači da je M84 loš, potvrdit će to i sami Ukrajinci koji su nedavno dobili unapređene verzije tog glavnog borbenog tenka iz sastava Hrvatske vojske.
Kako su ukrajinski vojni portali zadnjih par godina postali vrijedan izvor saznanja o naoružanju, tako je i M84 bio tema nekoliko tamošnjih vojnih blogera. Prema tom pisanju, upravo je Jugoslavija svojim tenkovima M84 trebala naoružati jednu nuklearnu silu, Indiju, i jednu zemlju koja to želi postati, Iran. To se ipak nije dogodilo, no priča nije zbog toga manje interesantna. Izvor je ovih informacija ipak na ovim prostorima, to su internetski forumi gdje često piše Vladimir Ivanović, inženjer koji je osobno sudjelovao u razvoju nadogradnje licenciranog T-72 koji postaje M84. Ivanović u Bosni i Hercegovini, Banja Luci, pojavljivao se i u tamošnjim podcastima gdje je dokazivao kolika je bila moć tadašnje jugoslavenske vojne industrije koja se čak i u glavnim borbenim tenkovima mogla natjecati sa Sovjetskim Savezom čiji je to bio 'domaći teren'. Ivanović je izravni sudionik događaja, bio je razvojnim inženjerom tenka M84, sudjelovao u jugoslavenskim prijavama na indijske, pakistanske natječaje, eventualnim suradnjama s Kinom, čak ima saznanja o Pustinjskoj oluji te korištenju ovih tenkova u Kuvajtu. I Ukrajinci u tim svojim zapisima o ovom tenku priznaju kako je Jugoslavija mogla istisnuti Rusiju u izvozu tenkova početkom 1990-ih.
- S Indijom je postignut dogovor o velikoj modernizaciji 1000 tenkova T-55 i Vijayanta sa sustavima za upravljanje vatrom istim kao na M84. Prva uplata od 30.000.000 dolara prema desetogodišnjem ugovoru već je izvršena. Također se očekivalo da će indijska verzija tenka T-72M1 biti nadograđena. Uređaji i oprema za instalaciju su proizvedeni, ali zbog rata u Jugoslaviji nisu isporučeni i do danas ostaju u skladištu, prenose se Ivanovićeve riječi. Indija, dakle, nije htjela kupiti nove tenkove, već je htjela kupiti modifikaciju sustava za upravljanje vatrom. Zbog rata u Jugoslaviji, Indija je bila prisiljena kupiti T-90S od Rusije. Iran je imao još veće ambicije, namjera je bila da se licencira upravo jugoslavenski tenk. - Iran je planirao kupiti licencu za proizvodnju M-84. Obveze prema SSSR-u bile su za tenk T-72, ali je zato SFRJ promijenila naziv tenka u M-84. Ali rat u Jugoslaviji također je omeo te planove u fazi prijenosa licence. Umjesto toga, početkom 1990-ih, Iran je dobio licencu za sastavljanje 1000 tenkova T-72S, koji su imali znatno lošiji sustav upravljanja vatrom u odnosu na M84, citira se Vladimira Ivanovića. Navodi se kako ovim tadašnjim grandioznim planovima nije bilo suđeno da se ostvare zbog rata. Ipak, uz pomoć jugoslavenskih stručnjaka iranski su tenkovi T-54 i Tip 59 modernizirani, što je uključivalo novi sustav upravljanja vatrom temeljen na rješenjima M84, kao i poboljšani pogonski sklop. Tenkovi su dobili oznake Safir-74 kako je preimenovan T54/55 i T-72Z kako je ponio naziv dotadašnji Tip 59.
Tenkovi Chieftain britanske proizvodnje u iranskoj vojsci također su prošli sličnu modernizaciju. Iranski novi tenk Al Karrar također je rezultat iranske suradnje sa stručnjacima iz bivše Jugoslavije. Osim toga, inženjeri bivše države pomogli su u modernizaciji tenkova u Pakistanu modifikacijom kineskog tenka Tip 59 ugradnjom topa L7A1 kalibra 105 mm. Kasnije je slična modernizacija napravljena za Egipat. No, glavni je dobavljač tenkova za Indiju i Iran ipak ostala Rusija. Jer, početkom 1990-ih Iran i Indija razmatrali su opciju dugoročne suradnje na modernizaciji tenkova T-72 s Jugoslavijom, jer je, dakle, bivša država proizvodila licenciranu verziju ovog glavnog bočnog tenka pod oznakom M-84. Ukrajinci pri tome dodatno podvlače kako je jugoslavenski tenk bitno bolji od sovjetskog ne samo zbog spominjanog sustava upravljanja. Početkom 1990-ih, Indija je htjela modernizirati svoje T-72 kupljene od SSSR-a, a prilično je znakovito, navode ukrajinski izvori, da je Delhi odlučio surađivati ne s Moskvom, već s tadašnjom Jugoslavijom. Format moguće suradnje predviđao je da će "obrambena industrija" tadašnje Jugoslavije isporučivati uređaje i opremu za modernizaciju indijskih T-72M1.
No, vojna industrija bivše države u tome čini i jednu dosta bitno pogrešku. Budući da su stručnjaci iz bivše Jugoslavije krenuli sudjelovati upravo u modernizaciji pakistanskih tenkova Tip-59, očito je da Indija nije imala interesa vratiti se u ovu priču, već je umjesto toga kupila T-90S od Rusije. S Iranom je jednostavnije, ova je zemlja htjela kupiti licencu za proizvodnju jugoslavenskog M-84, ali ta je ideja ostala na konceptualnoj razini, odnosno nije više bilo vremena da je se razvije i dovrši, pa je Teheran bio prisiljen kupiti licencu od Ruske Federacije za proizvodnju T-72S. Tako su stručnjaci iz bivše Jugoslavije pomogli Irancima tek u modernizaciji njihovih postojećih tenkova i kasnijem razvoju njihova tenka Karrar. Procjenjuje se kako je vojna industrija bivše države uspjela do 1992. godine kompletirati oko 600 tenkova M84.
