Njihove su priče sve samo ne svakidašnje. Nakon života u kalifatu ostale su zarobljene između militanata i života kojeg su nekoć živjele, obitelji koja vrlo vjerojatno ne želi da se vrate kući. One su bivše žene ISIL-ovih boraca, a ovo su njihove priče, prenosi Net.hr.
Francuskinja, udovica islamističkog džihadista, čiji je najveći san da u kupaćem kostimu sjedi na nekoj mediteranskoj plaži, sirijska učiteljica engleskog jezika koja je na putu za Trursku upoznala ljubav svog života, marokanskog militanta i tri sestre iz Indonezije koje su namamljene u Raku, samoproglašeni kalifat ISIL-a, pod obećanjem da će im biti osigurana besplatna zdravstvena zaštita i besplatno obrazovanje.
U žarkoj vrućini sirijske pustinje, desetak bjegunki, mladenki ISIL-ovih boraca, sjedi u zatvoru ograđenom betonskim zidovima dok se oko njih igraju njihova djeca te čekaju. Odvojene od ostatka izbjegličkog kampa u Ain Issai smještenog 50-ak kilometara sjevernije od glavnog uporišta ISIL-a, grada Rake.
Saida, koja je u Siriju stigla iz grada Montpelliera, iz južne Francuske, jedna je od supruga ISIL-ovih boraca koje su pobjegle prilikom ulaska američkih snaga u grad. Mnoge od njih su platile krijumčarima da ih sigurno izvedu iz grada koji je pod okriljem džihadista. Po izlasku iz grada ‘pokupili’ su ih Kurdi koji su ih potom doveli u zatvore.
‘Obožavam život, volim raditi, volim svoje traperice, volim se šminkati, volim svoje roditelje’, rekla je Saida za CNN, koja je, za razliku od ostalih žena, svoju glavu pokrila cvijetnim uzorkom.
Želi se vratiti kući
Dodala je kako se želi vratiti kući. U zatvoru je sjedila sa svojim 14-mjesečnim sinom te njegovala njegovu kožu koju su izgrizli insekti kada su gotovo mjesec dana bili u divljini i pustinji, daleko od civilizacije, hodajući, ne bi li se spasili.
Kazala je kako su ona i njezin suprug Yassine krijumčarima platili oko 6.000 dolara ne bi li ih sigurno izveli iz grada. Yassine je na tom putu preminuo, Saida je put ka slobodi nastavila sama.
Saida je, kao i ostatak žena iz svih krajeva svijeta, koje su odlučile otići u Siriju, na neki nači namamljena obećanjem da u Siriji može započeti novi život sa snažnim i pobožnim muškarcem koji će joj mogućiti sve što joj je potrebno. Većina ih je, kada su stigle, požalila zbog svoje odluke. Kažu da je ono što su tamo zatekle u potpunosti suprotno od onoga što im je obećano i predstavljeno. Svakodnevno su se suočavale s pobunama i borbama u ženskim domovima, trebale su se nositi s vječito napaljenim ISIL-ovim borcima, a neke su se udavale pa čak šest puta.
Život u ženskom domu
Prisjeća se kako je stigla u Raku gdje je odmah smještena u ženski dom, ‘madafu’, kako je rekla, mjesto u koje su smještene sve žene koje se priključe islamistima. Također, to je mjesto na kojem se žene pripremaju za susret s potencijalnim muževima.
Kazala je kako je bila šokirana pravilima koja su bila na snazi u tom domu, kao i činjenicom da se svakodnevno održavaju speed-dateovi, za koje je kazala kako nallikuju društvenoj mreži za upoznavanje – Tinderu.
‘Kada žena stigne u ovu ‘madafu’, najprije mora napisati kratak životopis’, rekla je Saida.
‘Na papir se ispišu osobni podaci poput imena, broja godina, kakva nam je osobnost te što očekujemo i tražimo kod muškarca. Muškarci također donose svoj životopis. To vam je poput izlaska u kojem nekog upoznajete’, rekla je.
‘Upoznate se, pričate 15 do 20 minuta i potom odlučite da ili ne. Ukoliko se i žena i muškarac slože, potom se vjenčaju. Uglavnom, brzo to ide’, ispričala je Saida.
Priča učiteljice May
May, učiteljica engleskog jezika iz sirijskog Homsa, kazala je kako joj, kada je stigla u Raku, nije bila namjera pronaći muža. Ispričala je kako joj je grad Raka bio tek jedan od gradova koje je morala proći na svojem putu prema Turskoj kako je krenula nakon što je njezin prvi suprug ubijen. Odsjela je kod svoje prijateljice, a onda je upoznala Bilala, koji joj je tamo bio susjed.
‘Sam Bog mi ga je poslao’, rekla je May koja je, baš kao i većina žena zatočenih u zatvorima, o svojem suprugu kazala da je bio dobar, pacifist te kako se nije želio boriti. Potom je kazala kako većina žena u Raki nije imala sreću poput nje.
‘One (Europljanke) misle da će Europljani koji se bore na strani Islamske države, koji su snažni i naoružani, da će ih zaštitit. No to je samo ideja, to je kao i film, nije realno’, rekla je May te dodala kako se većina žena šokirala kada bi im muškarci, samo tri ili četiri dana nakon vjenčanja, rekli da žele razvod.
Potom se prisjetila jedna žene koja se udavala i rastavljala ček šest puta, sve dok joj sudac kalifata nije zaprijetio da će biti bičevana ili strpana u zatvor.
May se još uvijek nada da će se susresti sa svojim suprugom koji se nalazi u nekom od zatvora u obližnjem mjestu Kobaniju. Inicijale njegovog mena plavom je kemijskom ispisala na zid svoje ćelije te ih ‘uokvirila’ srcem. Kazala je kako ne zna što će učiniti ako više nikada ne vidi svojeg supruga.
‘Želim da me netko ubije jer se ne mogu sama ubiti. To je samoubojstvo’, rekla je.
Tri sestre iz Indonezije
U zatvor su stigle i tri sestre iz Indonezije, Rahma, Fina i Noor koje tvrde kao se nikada nisu udale za borce ISIL-a. One su, kažu, platile iznimno veliku sumu novca ne bi li stigle iz Jakarte u Raku da bi na koncu shvatile da borci ISIL-a nisu pravi muslimani, da nisu istinski vjernici kako su to one mislile.
‘Tvrdili su da žele džihad zbog Alaha, no jedino što oni zapravo žele su žene i seks. To je ogavno’, rekla je Rahma.
‘Čula sam da ukoliko ožene udovicu da dobiju stotine dolara’, dodala je Fina.
Noor je dodala kako ju je naviše od svga iznenadila ženska netrpeljivost u ženskim domovima.
‘Ponašanje tih žene u tim domovima daleko je od ponašanja kakvog propisuje islam. Žene su iznimno opasne, tračaju, viču jedna na drugu, tuku se… Izuzetno me to iznenadilo’, rekla je.
Sestre koje su u Raku stigle zbog besplatne zdravstvene skrbi i obrazovanja kazale su kako se nadaju da će uskoro moći stupiti u kontakst s indonezijskom ambasadom kako bi se što prije mogle vratiti kući.
Njihova je sudbina neizvjesna. Nitko ne zna hoće li se ove žene ikada vratiti svojim obiteljima i hoće li ikada uspjeti napustiti Siriju. Svakog dana kalifat napušta sve više žena koje su do jučer stajale uz svoje muževe, borce ISIL-a. Krive ili nedužne, namamljene ili svjesne mjesta na koje odlaze, tko će im suditi i pod kojim pravilima za sada još nitko ne zna.
