Unatoč bezbrojnim najavama na istoku Europe još nema pravog rata, ali zato propagandni rat bjesni već danima i zbog njega je ponekad nemoguće razabrati što se na terenu točno događa i što je istina, a što laž. Tako je Rusija objavila da nastavlja povlačiti svoje snage raspoređene u blizini ukrajinske granice, precizirajući kako je riječ o povlačenju snaga iz južnog i zapadnog vojnog okruga koje se nakon završetka taktičkih vojnih vježbi na poligonu na Krimskom poluotoku, što ga je Rusija 2014. godine jednostrano anektirala, vraćaju u svoje stalne baze. Rusko ministarstvo obrane tvrdi kako je Krim napustilo 10 vojnih konvoja s teškim i opasnim vojnim teretom, a snimke vojnih konvoja kako prelaze nedavno izgrađeni most koji povezuje Krim s Rusijom prikazala je i ruska državna televizija.
Fokus na Donjecku i Luhansku
Međutim, zapadni saveznici, baš kao i vlasti u Kijevu, sumnjaju u vjerodostojnost ruskih informacija o povlačenju ruskih snaga, a ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenskij, slično kao i glavni tajnik NATO saveza Jens Stoltenberg, tvrdi kako je prije riječ o preraspoređivanju, a ne povlačenju, iako ruska strana uvjerava da su ruski vojnici nakon vježbi vraćeni u 1000 kilometara udaljene vojne baze u unutrašnjosti Rusije. Štoviše, Sjedinjene Države odbacuju ruske navode o povlačenju tvrdeći da ruska strana umjesto povlačenja na granično područje čak šalje dodatne postrojbe. Dužnosnik Bijele kuće koji je želio ostati anoniman novinare je uvjeravao da je ruska strana povećala svoje snage na granici s Ukrajinom za čak sedam tisuća vojnika, tvrdeći kako i dalje primaju informacije da bi ruska strana mogla režirati lažni incident koji bi onda Moskvi poslužio kao opravdanje za intervenciju, a na isto ukazuje i Stoltenberg. Američki ministar obrane Lloyd Austin tvrdi pak da Rusija doprema zalihe krvi zbog skorog sukoba, a Rusija je protjerala zamjenika američkog veleposlanika u Moskvi. Drugim riječima, u Bijeloj kući tvrde da u Moskvi jedno govore, a drugo rade. U Washingtonu tvrde da Rusija i dalje priprema invaziju na Ukrajinu, koja bi mogla biti pokrenuta u narednih nekoliko dana, Moskva takve tvrdnje odbacuje poručujući kako je riječ o histeriji, iako je u blizini ukrajinske granice, i to s tri strane, sjeverne, istočne i južne, Kremlj rasporedio više od 100 tisuća ruskih vojnika, tvrdeći, doduše, da se ti vojnici postupno povlače, što zapadna strana uglavnom negira. Situaciju dodatno zaoštrava izjava bjeloruskog predsjednika Aleksandra Lukašenka da bi njegova zemlja na svom teritoriju mogla rasporediti nuklearno oružje, rusko, naravno. Čini se kao da se traži povod za sukob, a povod za rusku intervenciju mogao bi biti ukrajinski napad na Donbas, ali izgledi za takav napad, unatoč velikom broju ukrajinskih snaga koncentriranih na istoku Ukrajine, u blizini dviju samoproglašenih proruskih republika, u ovom su trenutku gotovo nikakvi, s obzirom na to da bi takav napad gotovo sigurno izazvao silovit odgovor ruskih snaga koje se također nalaze u blizini, neposredno preko granice. Međutim, i pojedinačni incidenti mogu biti iskorišteni kao povod za intervenciju, a separatisti na istoku Ukrajine u Donjecku i Luhansku optužuju ukrajinsku vladu za četiri napada teškim naoružanjem u posljednja 24 sata.
Kada se uzmu u obzir i informacije o gomilanju novih ruskih snaga – ako su informacije neimenovanog dužnosnika Bijele kuće točne – kao i Putinova izjava da se u Donbasu "provodi genocid", onda se otvara pitanje hoće li Putin možda ipak podržati priznanje odmetnutih ukrajinskih regija, kao što je to od njega zatražila njegova stranka Jedinstvena Rusija, iako se dosad činilo kako do toga neće doći jer bi to značilo de facto rusko povlačenje iz sporazuma iz Minska. Putin je dosad pitanje Donbasa i odbijanje ukrajinske strane da implementira najvažniju odredbu sporazuma iz Minska, koja predviđa specijalni status za proruske regije Donjeck i Luhansk, koristio kao glavno sredstvo pritiska na Ukrajinu, ali i na zapadne zemlje, koje su takvu odluku Ukrajine prešutno podržavale. Međutim, njemački kancelar Olaf Scholz nagovijestio je nakon razgovora s ukrajinskim predsjednikom u Kijevu da bi se situacija na ukrajinskoj strani mogla promijeniti i da je predsjednik Zelenskij izrazio spremnost dati specijalan status Donbasu, što je ukrajinska strana dosad odbijala učiniti prije nego što ruska strana provede sigurnosne odredbe sporazuma. Nema sumnje da bi se Zelenskij, koji je povrat Donbasa mirnim putem obećavao i u svojoj predizbornoj kampanji, u tom slučaju suočio sa žestokim otporom i uličnim prosvjedima.
Sila je neprihvatljiva
Europski lideri raspravljali su u četvrtak u Bruxellesu o ukrajinskoj krizi. Danas je nastavljeno i dvodnevno zasjedanje ministara obrane NATO saveza, koji su također raspravljali o sigurnosnoj krizi na europskom istoku, a danas su im se pridružili i ministri obrane Ukrajine i Gruzije, čije su zemlje još 2008. na inzistiranje Washingtona dobile poziv da se pridruže sjevernoatlantskom savezu, čemu se Rusija odmah žestoko usprotivila. Međutim, ruski prigovori tada su ignorirani, što je ubrzo dovelo do ruske intervencije u Gruziji, a 2014. i u Ukrajini.
Ministri obrane, među njima i Mario Banožić, razmijenili su mišljenja s gostima o sigurnosnoj situaciji u crnomorskoj regiji, kao i suradnji Ukrajine i Gruzije s NATO savezom, a Hrvatska je kroz zajedničku izjavu izrazila "nepokolebljivu podršku ukrajinskom i gruzijskom suverenitetu, neovisnosti i teritorijalnom integritetu u okviru međunarodno priznatih granica", izrazivši pritom "zabrinutost zbog ruskog djelovanja na istoku Europe, ali i na području zapadnog Balkana".
Ministar Banožić je ponovio da je rješavanje sukoba silom neprihvatljivo i da svaka nacija ima pravo sama birati svoj put, naglašavajući važnost NATO-a za sigurnost euroatlantskog područja.
