Gost podcasta Bobu Bob! Večernji TV-a, bivši načelnik Glavnog stožera OSRH i predsjednik SDP-ova Savjeta za obranu i nacionalnu sigurnost umirovljeni admiral Robert Hranj govoreći o postignutom primirju i proglašenju pobjede i SAD-a i Irana kaže da vojnički ne mogu postojati dva pobjednika te da se radi o političkim kvalifikacijama namijenjenima domaćoj publici.
Ako njima paše neka budu obje strane pobjednici. Najvažnije od svega je da se više ne vode borbene operacije i da se ne ubijaju ljudi i da se ne uništava infrastruktura. To je bilo grozno. Da ne ulazim u moralne ocjene ovog rata, ali svaki rat je težak s puno ljudske patnje i vidjeli smo i u ovoj situaciji i u Iranu i u Libanonu ogromne ljudske žrtve. Drago mi je da je došlo do primirja, koliko god to trajalo. Nadam se da je to ustvari znak da su obje strane spremne za ozbiljnije razgovore o miru, odnosno o prekidu neprijateljstava.
Hranj kaže da je SAD u dosadašnjem tijeku sukoba dokazao tehnološku superiornost preciznim udarima s velikih udaljenosti, ali naglašava da se rat ne može dobiti samo iz zraka te da bez kopnenih snaga nema osvajanja teritorija. Što se Hormuškog tjesnaca tiče, Hranj tvrdi da bi prolaz mogla osigurati samo kopnena invazija koja bi odbacila iranske snage od obale, ali da sumnja da bi na to, kao i na oružanu pratnju tankera vojnim brodovima, pristao SAD ili bilo koji od saveznika.
Što se Trumpovih prijetnji o izlasku iza NATO-a tiče, Hranj kaže da se nada kako do toga neće doći. Bez SAD-a,dodaje, NATO bi izgubio nuklearni kišobran, stratešku logistiku, obavještajne kapacitete i sposobnost brzog premještanja snaga. Na pitanje ima li onda NATO-a bez SAD-a odgovara:
Vjerojatno ima, ali to bi bio neki sasvim drugačiji NATO. Vrlo lako bi se mogle ove članice dogovoriti pa nećemo se zvati NATO zvat ćemo se, ne znam, Europska obrambena unija ili nešto takvo. Činjenica je da ono što Amerikanci imaju i što oni daju u tom smislu doprinosa u vojnim sposobnostima nema nijedna druga članica.
Komentirajući srpsku nabavu kineskih hipersoničnih raketa Hranj kaže da mu je drago da iz Srbije dolaze poruke kako ih nemaju namjeru upotrijebiti, ali s obzirom na to da se radi o ofenzivnom oružju i da ih je iznimno teško oboriti, postavlja se pitanje što bi Hrvatska trebala ili mogla učiniti. Hrvatski odgovor vidi u dvoslojnom pristupu – nabavi sustava obrane PZO-a te odvraćanja pokazivanjem protivniku da bi napad bio neuspješan i skup, uz naglasak da članstvo u NATO-u i EU-u taj element odvraćanja dodatno osnažuje.
Imate sustave ili nabavljate sustave kojima odvraćate protivnika od napada. S jedne strane mu poručujete da će njegov napad biti neuspješan, ako imate sustave dobre obrane, a s druge strane mu pokazujete da će njegov napad imati veliku cijenu. Znači, imate i vi oružje, nećemo reći za odmazdu, ali oružje kojim možete napasti njega.I onda se tu stvara ili se pokušava stvoriti neki ekvilibrijum, neću reći straha, ali podjednakog odvraćanja. Ili, ja brinem o tome da su moji argumenti za odvraćanje njegovog napada dovoljno uvjerljivi. Naravno, ne smijemo zaboraviti da dokle god smo mi članica NATO a i članica Europske unije, taj element odvraćanja je dodatno osnažen jer onda nikada ne bi bili sami.
Hranj upozorava da Hrvatska bez obzira na pojačano financiranje i modernizaciju oružanih snaga još ima rupa te treba nabaviti sustav PZO-a, korvetu i dovoljnu količinu streljiva. Smatra da ugovorene nabave poput kupovine tenkova Leopard, bez obzira na kritike vrhovnog zapovjednika i predsjednika Republike Milanovića, treba završiti, ali treba revidirati prioritete u skladu sa strateškim dokumentima koje treba nanovo izraditi. Govoreći o funkcioniranju u situaciji sukoba vrhovnog zapovjednika i ministra obrane Hranj potvrđuje da je više puta bio u dilemi zbog suprotstavljenih zapovijedi te to iskustvo opisuje kao teško i nezabavno. Smatra da zakonodavni okvir treba dodatno urediti kako vojnik nikad ne bi dolazio u takvu situacija,a da je njegova osobna filozofija bila da vojnik izvršava zapovijed višeg autoriteta.
Predsjednik Republike je vrhovni zapovjednik oružanih snaga. Nemamo dva vrhovna zapovjednika nego samo jednog. Svakako, taj sustav bi trebalo dodatno podešavati , štimati kako bi se na najmanju moguću mjeru ili u potpunosti izbjegle takve situacije.
Komentirajući to što je nakon umirovljenja u ožujku 2024. prihvatio poziv da volontira kao predsjednik Savjeta za obranu i nacionalnu sigurnost SDP-a Hranj naglašava da nije član SDP-a i da bi jednako pomogao bilo kojoj stranci da ga je pitala te da se time nije politički opredijelio.
Otvori KEKS Pay
