Dr. Milorad Pupovac, lingvist i predsjednik SDSS-a, komentirajući jednu političku situaciju u RH, poslužio se izrazom politički kič. Kič je preplavio baš sve oko nas, naravno da nije mimoišao ni politiku. U rječniku Bratoljuba Klaića stoji da je kič neukusni, nadriumjetnički proizvod, nadriumjetnost, šund. Kič je djelo bez umjetničke vrijednosti, u izradi podilazi onome što se smatra popularnim, često i lošem ukusu i samo ga proizvodi; nazoviumjetnost, šund. U Hrvatskoj općoj enciklopediji stoji da pojam potječe od njemačke riječi Kitsch, možda od dijalektalnog kitschen, a znači brzo napraviti, sklepati, ili prema engleskoj riječi sketch, a znači skica nacrt. Izraz kič prvi put upotrijebili su trgovci iz Muenchena potkraj 19. stoljeća za brzo izvedena djela po ukusu malograđanske publike. Poslije je postao sinonim za sve što je u umjetničkom stvaralaštvu dopadljivo, a nema umjetničku vrijednost. Dopada se širokoj publici, a koristi tehnološku dotjeranost, patetiku, bolećivost, senzacionalizam. Sklonost prema kiču postojala je u rokokou, romantizmu, a kao sociokulturni fenomen pripada potrošačkom društvu i zahvata brojna područja ljudskog djelovanja, od glazbe i filma do sporta, politike i mode. Proizlazi iz kraha estetskih, kulturnih i moralnih vrijednosti, a vlastiti neukus promiče u vladajuću estetiku i ne služi dobru. Politička scena estradizira se i puna je kiča. Nekada je vladao crveni kič, a u neoliberalnom kapitalizmu - kič svih boja!

Dio hrvatskih građana dobiva povećanje plaće od 150 eura, a od rujna i dodatnih 50 eura