Srbijanski kriminalac Dragoljub Makić zvan Mikac preminuo je u dobi od 32 godine u stanu na Ravnicama u Zagrebu gdje se skrivao od srbijanskih, ali i slovenskih pravosudnih tijela.
Taj Beograđanin oči je posljednji put zatvorio u siječnju ove godine, no zagrebačka policija to je zbog nekog razloga odlučila zatajiti. Neslužbeno u MUP-u kažu da je slučaj riješen nakon što je obdukcija pokazala da mu je presudila droga koju je redovno koristio.
Međutim, to opovrgava njegova djevojka, Zagrepčanka koja tvrdi da Mikac nije bio narkoman, nego sportaš, te da je umro zbog urođene srčane mane, a sve to, žesti se ona, jasno piše u toksikološkom nalazu.
– Taj dan kada je umro uzeo je tabletu za smirenje jer nije mogao zaspati i više se nije probudio. Nazvala sam Hitnu pomoć, ali nisu mu mogli pomoći. Bio je sportaš, a s drogom nije imao nikakvih kontakata, policija laže kada to kaže – govori djevojka koja mu je tada bila najbliža na svijetu.
Mikac je, naime, odrastao u beogradskom domu za djecu, a kada je stasao 2000. kupio je kartu za Njemačku, u kojoj je proveo devet godina baveći se kriminalom, prvenstveno pljačkama. Kada se vratio u Beograd sudjelovao je u nekoliko krađa automobila, ali vrlo brzo su ga uhvatili i osudili na 2 godine i 8 mjeseci zatvora, koje je odležao, a odmah potom otišao je u Sloveniju gdje je “radio” sa svojim vršnjakom iz Beograda, nepopravljivim bjeguncem Sašom Marijančevićem. Ono što nije uspjelo srbijanskoj i slovenskoj policiji, uspjelo je hrvatskoj, i to na ljeto 2011. kada su naši inspektori obojici stavili lisice na ruke, nakon čega su deportirani u Srbiju. No, Mikac je uspio pobjeći ispred VI. policijske postaje u Beogradu, te je u studenome došao u Zagreb gdje je bio do svoje smrti.
A bijeg iz zatvora vještina je koju je dijelio sa Sašom Marijančevićem koji se trenutačno nalazi iza rešetaka u Remetincu.
On se u našim medijima pojavio lani u studenome kada je pokušao pobjeći skočivši kroz prozor sobe istražnog suca na zagrebačkom Županijskom sudu na Zrinjvecu. Bijeg mu nije uspio, uhvaćen je odmah ispred suda gdje je i fotografiran sa širokim osmijehom na licu. Kasnije je komentirao da je morao barem pokušati!
Njegovi prijatelji Marijančevića opisuju kao pravog veseljaka, koji se često ponašao više kao dječak, a ne kao razbojnik koji se desetak godina bavi kriminalom, od prijetnji, pljački, krivotvorenja nadalje. Već je pobjegao iz zatvora u Vršcu, iz zatvora u Subotici, pa zatim iz Beograda sa suda i iz Slovenije iz bolnice u kojoj je završio nakon prometne nesreće. Uskoro bi mu trebalo početi suđenje za krađu BMW-a u Splitu. Jasno, ako do tada ne pobjegne.
Makić i Marijančević nisu jedini srbijanski kriminalci koji su se skrivali u Hrvatskoj, bilo je tu i pripadnika tzv. zemunskog klana poput Cvetka Simića, Sretka Kalinića Zveri i Miloša Simovića. Veliki je problem, priznat će u policiji neslužbeno, što se ne zna da se nalaze u Hrvatskoj.
>> U središtu Beograda ubijen brat Luke Bojovića, vođe "zemunaca"
Preuzeto sa www.vecernji.hr
