Jedan od razloga zašto bi američki katolici trebali navijati za malu srednjoeuropsku zemlju: Hrvatska je iznimno katolička zemlja, a izbornik nogometne reprezentacije Zlatko Dalić čovjek je iskrene vjere, napisao je najveći katolički portal u SAD-u, Catholic News Agency, nakon pobjede hrvatske reprezentacije u polufinalu.
Da, upravo tako – Zlatko Dalić čovjek je iskrene vjere. I to ne skriva. Štoviše, upravo svoju vjeru ističe kao jedan od nosivih stupova svog života. Ne nameće je nikome i ne natura, ali je i ne skriva.
– Vjera mi daje snagu, uvijek imam krunicu u džepu i pomolim se prije utakmice. Zahvalim Bogu na svakom danu, jer dao mi je snagu i vjeru, ali i prigodu da nešto u životu napravim – posvjedočio je u adventskom razgovoru za prilog Prilika katoličkog tjednika Glas Koncila, rekavši da je cijeloga života vjernik i da tako odgaja i svoju djecu te svake nedjelje nastoji ići na euharistiju.
– Meni i mojoj obitelji vjera je izuzetno bitna. Bog je svakodnevno prisutan u mojoj obitelji i životu – posvjedočio je Dalić i pridružio se tako nizu sportaša, estradnjaka i javnih osoba u Hrvatskoj koje u posljednje vrijeme javno i otvoreno svjedoče svoju vjeru i bliskost s Bogom.
Dalić i njegovi momci zapravo su logičan nastavak duhovnog trenda koji se posljednjih godina događa u Hrvatskoj, a to je pravi vjerski bum među mladima. Hrvatski reprezentativci sa svojim izbornikom duhovno su povezani sa stotinama mladih koji svakoga utorka mole krunicu na Kamenitim vratima u Zagrebu, s tisućama mladih koji hrle na duhovne obnove ili ih se pak više od 6000 okupi na duhovnom spektaklu “Progledaj srcem” Laudato televizije u zagrebačkoj Ciboni. Radi se očito o novoj generaciji ljudi koji imaju i volje i snage i duha mijenjati lice ove zemlje, i to u duhu evanđelja, dijaloga i otvorenosti za život.
– Kod mene je vjera stalna i sve što sam napravio u životu i svojoj karijeri mogu zahvaliti vjeri i dragom Bogu. Stalno ponavljam kako mogu biti prezadovoljan sa svime kako se to kod mene razvijalo. Bez kvalitetne vjere i jednoga dobrog motiva to je teško ostvariti. Krunica je uvijek uz mene i, kad osjetim taj neki trenutak, stavim ruku u džep, stisnem je i onda sve stvari budu lakše – rekao je Dalić u svome svjedočanstvu u emisiji “Zašto vjerujem” Hrvatskog katoličkog radija.
No, premda je nekoliko puta spomenuo krunicu, zanimljivo je da postoji tek jedna jedina njegova fotografija s krunicom u ruci. Dalić je i samozatajan i ponizan, nije manifestativni vjernik i galamdžija, koji će krunicu objesiti o retrovizor automobila kao puki ukras ili amajliju, nego čovjek iskrene vjere, koji će posvjedočiti kako na brojanicu moli, a ne fotografira se s njome oko vrata.
I da, baš je krunica simbol Dalićeva uspjeha i pobjeda na Svjetskom nogometnom prvenstvu. Krunica je bila simbol i pobjede u Domovinskom ratu. Mnogi su je mladići stavljali oko vrata kada su kretali na bojište čak i ne znajući kako se moli, ali su je stavljali s vjerom, baš onom čvrstom evanđeoskom vjerom kojom Krist govori u evanđelju na više mjesta kroz riječi “vjera te tvoja spasila”. Krunica je vidljiva poveznica i hrvatskog finala u Moskvi i finala u Domovinskom ratu i to je teško ne vidjeti u ovome trenutku, kada je Dalić sa svojim momcima uspio cijelu zemlju povezati u jedno i započeti novi hrvatski san.
U tome snu ima mjesta za sve one ljude, ponajprije mlade, koji će neopterećeni bremenom prošlosti i vlastitih interesa željeti graditi novu zemlju, izgarati za nju svojim srcem baš onako kako su momci ovoga “čovjeka iskrene vjere” izgarali na ruskim travnjacima. A on ih je vodio znanjem, optimizmom, povjerenjem i ljubavlju. I s krunicom u ruci. Tj. čvrstom evanđeoskom nadom da se s vjerom ne može nego uspjeti.
Šaljući tako poruku liderima i “izbornicima” na svim hrvatskim razinama, koji bi ovu napaćenu zemlju po Dalićevu primjeru trebali početi voditi iz pobjede u pobjedu i konačnog finala.
