Prije više od 15 godina skauti NK Široki Brijeg doveli su na Pecaru jednoga malog tihog dečkića iz Kiseljaka i "gurnuli" ga u svoju Školu nogometa. Bio je to Stipo Marković (32 g), "stručnjak" za lijevo bekovsko (ili krilno) mjesto u momčadi. Uskoro je zaigrao za mlađe kadete, pa za starije kadete, zatim za juniore, a još prije nego je postao punoljetan, zaigrao je i za prvi sastav:
-Nekako se najviše sjećam trenera Tonija Karačića, koji mi je davao prigodu zaigrati i kad se nisam nadao. Bilo je tako u mlađim uzrastima, kasnije i u seniorima. Volio sam njegove treninge, ali i treninge Nike Kovačića i Ante Kokića. Ipak, najviše mi se sviđalo kako je radio i dijelio savjete Denis Ćorić. S mlađim kadetima koje je on vodio, osvojili smo dvostruku krunu prvaka BiH, kada smo neočekivano na Otoci svladali Olimpik, a odmah zatim osvojili i Kup BiH. Sjećam se da sam zabio gol s preko 40 metara Borcu u Banjoj Luci za 1:0 pobjedu, a onda smo svladali Borac i na Pecari. Suigrači su me zezali "da ga ne bih zabio da se nisam okliznuo, pa mi je lopta pobjegla gdje je nisam mislio poslati, hahahaaa... I tada mi je trener bio Denis Ćorić, priča nam Stipo:
-Kao da se nisam nigdje mogao mimoići s Ćorićem. Kad sam došao u Željezničar, na Grbavici su mjsc dana kasnije angažirali Ćorića za trenera. Bilo je sve lijepo i bajno, a Željezničar je s Ćorićem izborio nastup u Europi. Za nagradu dobio je otkaz! Tako je to u našem nogometu, nikad ne znaš što te čeka. Od trenera još dobro pamtim Gorana Sablića i Gocu Sedloskog. Bila je milina s njima raditi. Ali, i s Davorom Mladinom, Borisom Pavićem i drugima. Nikad nisam imao nikakvih problema s trenerima:
Dodat ćemo: ni treneri sa Stipom, pravim nogometnim profesionalcem, fer borcem i velikim radnikom, kako na treninzima, tako i u igri...
-U Lokomotivu sam otišao na poziv trenera Gorana Tomića, on je vrhunski stručnjak. Takav je bio i Ivan Landeka, ali i Silvio Čabraja, Jerko Leko, pa Nermin Bašić, Samir Toplak, te slovenski stručnjak Oliver Bogatinov koji mi je bio trener u Radomlju...
Hm, Stipo ne govori da je i on ostao bez već dogovorenog ugovora, koji su mu čelnici Željezničara nakon uspješne sezone i jako dobrih nastupa na Grbavici obećali...
-Ne bih o tom, bilo pa prošlo, ali sve mi je bilo jasno kad su maknuli Ćorića i promijenilo se rukovodstvo kluba i tako to...
Stipo se rado sjeća dugog boravka na Pecari:
-Bilo je meni dobro gdje god sam bio: u Lokomotivi, Željezničaru, slovenskom Radomlju, Rudešu i na kraju u Segesti. Ipak, na Pecari mi je bilo najljepše. Imao sam dobre trenere, klupske čelnike, navijače, a osobito suigrače, kao Dino Ćorić, nenadmašni majstor i ubojiti strijelac Wagner Lago Santos, pa ljudina Vedran Ješe, braća Ivica i Damir Džidić, slavonski bećar Ivan Baraban, veliki golgeter i borac Ivan Krstanović, odlični vratar Luka Bilobrk i još mnogi. S Damirom Džidićem sam uvijek bio cimer kad smo negdje gostovali, na domaćem području ili u Europi...
Kad smo kod Europe, recimo da je Stipo za Široki zabio dva gola u Uefinim kupovima. Jedan je postigao protiv Domžala na Pecari, drugi Aberdeenu u Škotskoj. Mnogi kažu da je to najljepši gol koji je Široki postigao u Uefinim kupovima...
-Ma, gol je bio dobar, ali suigrači kao i obično tvrde da sam ga zabio potpuno slučajno. Dobro, slažem se, s njima nema smisla prepirati se.
Pitali smo Stipu ima li u Kiseljaku mladih nadarenih igrača:
-Uvijek ih je bilo. To, Vito Medić prošao je Školu nogometa na Pecari. Prešao je u Slaven Belupo, pa otišao na posudbu u Hrvace. Filip Taraba brzo se afirmirao na Pecari, a ide ga dobro i u Istri u Puli. Mladi Ivano Gojsilović je ponajveći talent iz Kiseljaka, ali ne znam gdje je sad, ni u kojem je klubu...
Stipo "goni" 33. godinu. Jedan je od igrača s najviše službenih nastupa u bivšoj Premjer ligi BiH, Kupu BiH te europskih nastupa. Nabrojali smo ih blizu 300, od čega najviše za klub s Pecare, te u Željezničaru. Računajući i on i Lokomotivi, Rudešu, Radomlju i Segesti, ima ih oko 400. Prijateljske susrete nismo računali...
-Trenutačno sam bez kluba. Ali, ima nekih ponuda, ne mogu srljati i prihvatiti bilo što. Naći će se nešto i za mene, ne mislim još prestati baviti se nogometom. Treniram u Kiseljaku, malo s klubom, malo samostalno. Ne mislim se brzo "zapustiti", rekao nam je je Stipo Marković.
Složili smo se njim da mu je rano prestati igrati. Osobito ako znamo da nije sklon ozljedama...