Široki Brijeg je čisto i bez ikakve mrlje izborio sedmo finale Kupa BiH, nakon što je i u uzvratu na Grbavici uvjerljivo svladao Željezničar (3:0 – Krstanović, Pandža, Čabraja). Podsjetimo, na Pecari prije dva tjedna bilo je 1:0 za Široki (Krstanović). U šest ranijih finala Širokobriježani su dva puta osvojili pehar (Slavija 2007., Željezničar 2013.). U finalu ih čeka Sarajevo, koje je ranije “otkačilo” Mladost (1:1, 3:1).
Sve riješeno već u 12. minuti
Uzvrat na Grbavici pamtit će se po 3:0 rezultatu, ali nije prvi put da Široki na Grbavici pobijedi 3:0. I 2014. u prvenstvu bilo je istih 3:0 (Špikić, Zakarić, Kordić). Ovaj put “stvar” je bila riješena već u 12. minuti, pogocima Ivana Krstanovića i Borisa Pandže.
Kod prvoga, Josip je Ćorluka na desnoj strani “slomio” Gorana Zakarića i ubacio u sredinu. Krstanović i Mario Čabraja startali su na loptu, a ona se provukla pored domaćih braniča i spustila se “u 90”. 1:0! Tv komentator i gledatelji bili su u nedoumici tko je zabio (kao da je to uopće važno...):
-Tko bi ako ne ja, nasmijao se Div iz Tomislavgrada, po povratku na Pecaru malo prije ponoći, kada smo ga pitali tko je strijelac vodećega pogotka:
-A Čabraja je stavio točku na “i” trećim golom, kaže popularni Popo, kako u Tomislavgradu oslovljavaju Krstanovića.
Pa, kad već spominjemo Dejana Čabraju i njegov treći pogodak, opišimo ga malo: Neumorni trkač i borac sa sredine travnjaka Stjepan Lončar “našao” je dugom loptom Čabraju u mrtvom kutu, ovaj “posjeo” na travu Jadranka Bogičevića, pa drsko i bezobrazno pogodio suprotnu vratnicu, od koje se lopta odbila u malu mrežicu za 3:0... “Skočili” smo s prvog na treći gol, ali recimo nešto i o drugom. Zabio ga je Boris Pandža, nakon što je Ćorluka “zakuhao kašu” u domaćoj obrani i izborio korner, a Lončar s kuta ubacio u sredinu...
-Nije Pandžin gol slučajan, vježbali smo to na treningu, rekao je u mikrofone nakon utakmice trener Širokog Brijega Goran Sablić: -Čestitam momcima. Igrali su po dogovoru. U dvije utakmice bili smo bolji od našega protivnika. Mogli smo zabiti još koji pogodak...
Ali, mogli su i primiti. Ne iz akcija domaće (razbijene) vojske, nego iz “akcija najboljeg igrača domaćih”, suca Zorana Grbića iz Prijedora. Reći će netko da nije u redu jednu lijepu priču i čistu pobjedu “ukrašavati” pričama o sucu i suđenju, ali to se ne da preskočiti.
Smijeh s tribina
Publika je bila dvanaesti igrač Željezničara, ali Grbić je bio trinaesti, četrnaesti itd. Igrač! Dosudio je dva sramotna “elvera” za domaće, što je popraćeno smijehom iz gledališta, ali i od gledatelja uz tv ekrane.
Drugom jedanaestercu smijali su se i igrači domaćih. Bog je (pre)poznao Grbićevu sramotu, jer Luka je Bilobrk u velikom stilu obranio oba jedanaesterca te natjerao gledatelje uz tv ekrane da poviču:
-Grbiću, svirucni još koji za Želju”.
Nakon utakmice u komentarima na portalima, Grbić je bio predmet sprdnje mnogima, čak i navijačima Željezničara. Jedan je napisao komentar: Da padne neka nena na Baščaršiji, Grbić bi za nas dosudio jedanaesterac!
